O nama

srijeda, 28. prosinca 2016.

Mladen Ćosić Točak | Umoran sam, al’ živjeti je ipak lijepo



Umoran sam i od Penelopa, i od Odiseja,
i svih, na tu temu, snimljenih filmova,
i napisanih i romana, i poema, a i eseja;
a i od čestih proslava Pirovih pobjeda,
a poslije toga i od u prazno pogleda…


Umoran sam od, k’o na pokretnoj traci, hrpe tuga,
kako i onih sa Sjevera, tako i ovih s Juga;
i od, i pri obrani, i pri napadaju vijesti protoka
bilo ovih sa Zapada il’ pak onih sa Istoka…
Umoran sam od stalnih izbjegavanja Damoklova mača,
i od zašto pamet snagu konačno ne nadjača;
a i od Sizifova posla u ispravljanju krivih Drina,
i od pregršt izrečenih laži i prešućenih istina…
Umoran sam od, posvud u svijetu, očajnog stanja,
a sve zbog te kurve politike, i sličnih joj sranja;
i od svakog pitanja na koje nitko nema odgovora’,
kao naprimjer: Zašto sve nije onako kako i biti mora…
Umoran sam od svih tih upornih podjela na naše i na vaše,
na demokršćane, socijaldemokrate, profašiste i udbaše;
na neopredijeljene, i one u centru, i one lijeve il’ pak desne,
a i na ljude koji na sve to šute, a i na one koji u tome bjesne…
Al’ najviše sam umoran od bilo koje vjere i njenih propovijedi,
i od ratova koji se uvijek vode u ime tog nekog njihovog Boga…
Srećom, Atlas nisam i nije svijet na meni, niti mi na glavi sjedi;
obuvam cipele, od sedam milja nisu, al’ neka me nose naslijepo,
a osmijeh mi ozari lice, ta, čovjek sam samo, nisam ni stonoga,
u spoznaji i iza svega toga još života ima, i živjeti je, ipak lijepo…

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.