Izlazim u noć. Žaloban. I lutam.
Cesta mi pruža dlanove mrke: gazi!
Oblačje prekri plavetnilo neba,
Dok vjetar, skitalac star, za rubom šume drijemaše:
U ruci mu svinut štap.
Za pojasom zataknute svirale.
Mrak, pretežak mrak
Liježe na lubanju moju
I razgovara sa mnom kao brat.
Iznemogao, pružim se po travi
Te nasloniv uho čujem srce zemlje:
Udara, udara, udara.
Šume oko mene, u povorkama, snivaju.
Rastušje
2.10.1929.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.