Stavljam flaster na ljubav
dok posrnulo pjesništvo
izaziva me na dvoboj.
Boje na rukama slikaju priču,
a ja zaboravljam brojati dane
u kalendaru i sate što brzo prolaze.
Javi se perspektivna vizija
sudara dviju krajnosti,
a možda i više.
Rapsodija nečega kida flaster i
zacjeljuje ranu
-neminovno je došlo novo doba.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.