Evica Kraljić | U tebi utkana

Tvojim osmijehom pletem
ljepljivost naših misli
na rubovima prolaznosti

Iskradam se neprimjetno
iz krletke tvog toplog srca
Skupljajući sve tone
rasutih dodira naše ljubavi

Jutros sam silno plačljiva
ranjiva poput hladnih vjetrova
Naše ruke pune nježnosti
oslikava pauk u svojoj mreži

Tvoje sam lutajuće korake
sakrila u zaključane ladice
Skrivena u radoznalim sjenama
otapam odaje ledenog srca

U tebi sam jedino utkana
i ne bojim se gramzljivosti života
Tečem ti po licu s mirisima godina
dok te dodiruje moja kosa srebrena