Robert Janeš | Miris bijele boje

Silina kiše priljubila je tamnozelenu kabanicu za odjeću
ispod. Pogledao sam dolje, prema svojim stopalima. Krupne
kišne kapi stvarale su tamne krugove na bijelim tenisicama.

Stare crne cipele sam ukrasio bijelim krupnim točkama. Obukao sam preširoke i prevelike pokrpane stare prugaste hlače i stavio na njih zelene naramenice. Preko žarko žute košulje navukao sam crveni prsluk sa zelenim džepovima. Na glavu sam stavio žarkocrvenu raščupanu vlasulju.
Pogledao sam u ogledalo. Lice je bilo obojeno u boju bijele ruže s naglašenim crvenim ustima s krajevima na obrazima razvučenim u grimasu. Koncentrični crni krugovi i neizostavne uspravne pruge preko očiju. Jedna krupna, crnom bojom naslikana suza ispod desnog oka i neizostavna ping-pong loptica obojena u tamno-crveno i tankom gumicom oko glave pričvršćena na nos.

Bio sam Klaun. Nijedno dijete na rođendanu još nije vidjelo klauna iz neposredne blizine. Sva djeca na rođendanu bila su razdragana jer su se prvi put u životu igrala s klaunom.
Dječak je zaželio klauna za rođendan. Dječak je dobio Klauna za rođendan. Dječak je bio sretan. Bio sam uspješan Klaun.

Podignuo sam pogled. Kišne kapi slijevale su mi se niz lice
dok je vjetar nemilosrdno savijao grm ruže u vrtu. Kišne kapi
slijevale su se niz bijele latice čineći ružu bjeljom, poput sjećanja.