Eugen je lijepo ime, starinsko, uglađeno, pomalo tajanstveno. Uz to ime odgovara stara građanska obitelj (možda obrtnici austrijskih korijena koji u nekom primorskom gradiću imaju radnju s cehovskom oznakom, recimo cipele, iznad ulaza).
Eugen je zgodan mladić, zaposlen u državnoj službi. Nosi dugu rudlavu kosu do ramena i susretljivo priča sa ženama na šalteru. Jer uglavnom žene dolaze rješavati probleme. Njima je odmah jasno da su naletjele na nekoga tko nije tipičan primjer činovnika: gleda ih kao da ih razumije i kao da će svakako nastojati pomoći. Kao da u njima vidi nešto posebno, jedinstveno.
Nasluša se u svom poslu svakojakih priča. Kaže da je svoj broj mobitela dao samo trima ženama: jednoj trudnici koju je muž ostavio s neotplaćeni kreditom za stan (nije mu jasno kakvi su to ljudi), jednoj rastavljenoj ženi koja se rasplakala jer nije navikla sama rješavati probleme, a muž je otišao s drugom i još jednoj, pomalo smušenoj gospođi (s kojom se odlučio poigrati). Tada mu je postalo jasno da su žene tašte i slabe na laskanje, pa je odlučio napraviti istraživanje sa ženama svih dobi, u što većem broju, koje će moći i osobno upoznati, a zadatak istraživanja bio bi odgovoriti ima li neosvojivih.
Malo pomalo istraživanje mu je postalo načinom života. Jedva je čekao da stigne doma i sjedne pred ekran ili mobitelom počne voditi duge razgovore. Igra bi započinjala ovako: uspaničenoj ženi ponudio bi pomoć i uzeo broj mobitela. Pričekao bi neko vrijeme, a onda nazvao, blagim glasom u kojem se osjećalo mnogo prikrivenog i obećavajućeg, ispričavši se ako smeta. Gospođa bi znala biti kruta pa ne bi reagirala kako bi očekivao. Tada bi pisao simpatične poruke: «Ni znao nisam da sam tako strašan, pa se dolazi kada sam na pauzi…A mišljah da sam sasvim pristojan…i pričekah kraj dugog vikenda za javljanje.» Na sramežljive pokušaje otpora postarijih žena odgovarao bi: «ti si u najboljim godinama», a na pitanja otkud to, odgovarao bi: «pao sam u napast», ili «mora postojati ono nešto». Kada je bio siguran u svoj dobar dojam pitao bi: «smijem li te nazvati», a kada bi razgovor krenuo u dobrom smjeru pred spavanje bi poslao poruku: "Samo da znaš, netko misli na tebe…(i ne samo sada, nekako mi cijeli dan kroz misli prolaziš)…Pusa za noć snenu i laku…"
Nije uvijek išlo od prve: "Plaši te što sam zgodan i ugodan? Nisam znao da to su osobine likova iz noćnih mora…Da te nazovem?"
Eugen je zgodan mladić, zaposlen u državnoj službi. Nosi dugu rudlavu kosu do ramena i susretljivo priča sa ženama na šalteru. Jer uglavnom žene dolaze rješavati probleme. Njima je odmah jasno da su naletjele na nekoga tko nije tipičan primjer činovnika: gleda ih kao da ih razumije i kao da će svakako nastojati pomoći. Kao da u njima vidi nešto posebno, jedinstveno.
Nasluša se u svom poslu svakojakih priča. Kaže da je svoj broj mobitela dao samo trima ženama: jednoj trudnici koju je muž ostavio s neotplaćeni kreditom za stan (nije mu jasno kakvi su to ljudi), jednoj rastavljenoj ženi koja se rasplakala jer nije navikla sama rješavati probleme, a muž je otišao s drugom i još jednoj, pomalo smušenoj gospođi (s kojom se odlučio poigrati). Tada mu je postalo jasno da su žene tašte i slabe na laskanje, pa je odlučio napraviti istraživanje sa ženama svih dobi, u što većem broju, koje će moći i osobno upoznati, a zadatak istraživanja bio bi odgovoriti ima li neosvojivih.
Malo pomalo istraživanje mu je postalo načinom života. Jedva je čekao da stigne doma i sjedne pred ekran ili mobitelom počne voditi duge razgovore. Igra bi započinjala ovako: uspaničenoj ženi ponudio bi pomoć i uzeo broj mobitela. Pričekao bi neko vrijeme, a onda nazvao, blagim glasom u kojem se osjećalo mnogo prikrivenog i obećavajućeg, ispričavši se ako smeta. Gospođa bi znala biti kruta pa ne bi reagirala kako bi očekivao. Tada bi pisao simpatične poruke: «Ni znao nisam da sam tako strašan, pa se dolazi kada sam na pauzi…A mišljah da sam sasvim pristojan…i pričekah kraj dugog vikenda za javljanje.» Na sramežljive pokušaje otpora postarijih žena odgovarao bi: «ti si u najboljim godinama», a na pitanja otkud to, odgovarao bi: «pao sam u napast», ili «mora postojati ono nešto». Kada je bio siguran u svoj dobar dojam pitao bi: «smijem li te nazvati», a kada bi razgovor krenuo u dobrom smjeru pred spavanje bi poslao poruku: "Samo da znaš, netko misli na tebe…(i ne samo sada, nekako mi cijeli dan kroz misli prolaziš)…Pusa za noć snenu i laku…"
Nije uvijek išlo od prve: "Plaši te što sam zgodan i ugodan? Nisam znao da to su osobine likova iz noćnih mora…Da te nazovem?"
"Znači preplaših te ipak? A zašto ti nisi dobar izbor?...I nisam ja baš pas da na svaku naskočim".
Pa tko ne bi popustio, osobito žena koja je sama, već dugo sama i neprimijećena.. Već su bile zaboravile kako srce može skočiti u grlo u očekivanju…i kako je slatko tajanstveno se nasmiješiti frizerki kada te pita da li je frizura za neku posebnu priliku…. i kako koža može biti podatna poslije pedikera, masera, mirisnih kupki…
Kad se na ulice spusti sumrak, one krenu na dogovoreni sastanak, sa strepnjom i uzbuđenjem, spremne još jednom se prepustiti. I čekaju, sigurne de će doći. Petnaest minuta, pola sata, ne zovu jer sigurno vozi, čekaju. On ne dolazi niti šalje poruke, niti se javlja. Poruku: "Ovo nisam očekivala. Poučno je.", sigurno neće pročitati. Započinje duga, nemirna i sumnjičava noć u promišljanju, na koga su se to namjerile.
On za to vrijeme uredno bilježi statistiku, koju međutim nikada ne okončava, jer ne namjerava završiti istraživanje. Samo slaže njihove fotografije u svoju arhivu i sve se više udaljava od svakodnevnog života oko sebe.
Njegovi su se vršnjaci svi poženili, neki već i rastali, ionako nema društva. Život mu je udobno uređen roditeljskom brigom, a ova zanimacija sasvim ugodna i ne opterećujuća.
Ponekad je teško okončati ono što je započeto. Poruke stižu i onda kada misli da je već gotovo…
"Moram ti priznati da mi nedostaje razgovor s tobom i ne mogu vjerovati da sam te izmislila (a jesam). Odakle se u tvom karakteru pojavila takva grubost da ne dođeš na dogovoreni sastanak? Vjerujem da nećeš odgovoriti, ali ja sam morala ovo napisati. Zapravo bi ovo moglo biti pismo Nepoznatom."
"Čitam ovu poruku i postajem svjestan kakvo sam čudovište. Bojim se susreta s tobom, ali jača je želja da te vidim".
"Jako mi je drago da si se javio. Kao da se odjednom rasvijetlila crna rupa u koju sam poslala svoje riječi. Ne moraš doći, može sve ostati isto, glavno je da znam da si stvaran."
"Vidimo se sutra. Sigurno ću doći. Još se nikada nisam ovako ludo ponašao. Samo se znojim i neprekidno mislim na tebe".
"Halo, ja sam. Na žalost nisam mogao doći….Nisam se javljao jer sam mislio da ću moći….".
"Halo, drago mi je što si se javio. I bolje je da je tako. Ali javi se ponekad. Tvoj glas, tvoja zrelost, način na koji razgovaraš, sve mi to nedostaje. Čekat ću te."
"Ali svakako ću doći drugi put….Moram te vidjeti…"
Eugen preko ljeta ode na more, u dobro uređene obiteljske apartmane. Pomaže u poslu i razmišlja kako je vrijeme da se oženi i postane obiteljski čovjek. Uredan život, redovni i zdravi obroci, što još može očekivati... i tko mu može zamjeriti malu tajnu. Slike žena čuva u svojoj arhivi i u svom sjećanju. Zgodne su, prave žene koje ga gledaju željnim očima. Možda će se jednoga dana usuditi dotaći ih. Kad se samo ne bi bojao … što ako ni one nisu onakve kakvima ih je zamišljao….
(pohvala Hrvatskog sabora kulture 2013.)
Pa tko ne bi popustio, osobito žena koja je sama, već dugo sama i neprimijećena.. Već su bile zaboravile kako srce može skočiti u grlo u očekivanju…i kako je slatko tajanstveno se nasmiješiti frizerki kada te pita da li je frizura za neku posebnu priliku…. i kako koža može biti podatna poslije pedikera, masera, mirisnih kupki…
Kad se na ulice spusti sumrak, one krenu na dogovoreni sastanak, sa strepnjom i uzbuđenjem, spremne još jednom se prepustiti. I čekaju, sigurne de će doći. Petnaest minuta, pola sata, ne zovu jer sigurno vozi, čekaju. On ne dolazi niti šalje poruke, niti se javlja. Poruku: "Ovo nisam očekivala. Poučno je.", sigurno neće pročitati. Započinje duga, nemirna i sumnjičava noć u promišljanju, na koga su se to namjerile.
On za to vrijeme uredno bilježi statistiku, koju međutim nikada ne okončava, jer ne namjerava završiti istraživanje. Samo slaže njihove fotografije u svoju arhivu i sve se više udaljava od svakodnevnog života oko sebe.
Njegovi su se vršnjaci svi poženili, neki već i rastali, ionako nema društva. Život mu je udobno uređen roditeljskom brigom, a ova zanimacija sasvim ugodna i ne opterećujuća.
Ponekad je teško okončati ono što je započeto. Poruke stižu i onda kada misli da je već gotovo…
"Moram ti priznati da mi nedostaje razgovor s tobom i ne mogu vjerovati da sam te izmislila (a jesam). Odakle se u tvom karakteru pojavila takva grubost da ne dođeš na dogovoreni sastanak? Vjerujem da nećeš odgovoriti, ali ja sam morala ovo napisati. Zapravo bi ovo moglo biti pismo Nepoznatom."
"Čitam ovu poruku i postajem svjestan kakvo sam čudovište. Bojim se susreta s tobom, ali jača je želja da te vidim".
"Jako mi je drago da si se javio. Kao da se odjednom rasvijetlila crna rupa u koju sam poslala svoje riječi. Ne moraš doći, može sve ostati isto, glavno je da znam da si stvaran."
"Vidimo se sutra. Sigurno ću doći. Još se nikada nisam ovako ludo ponašao. Samo se znojim i neprekidno mislim na tebe".
"Halo, ja sam. Na žalost nisam mogao doći….Nisam se javljao jer sam mislio da ću moći….".
"Halo, drago mi je što si se javio. I bolje je da je tako. Ali javi se ponekad. Tvoj glas, tvoja zrelost, način na koji razgovaraš, sve mi to nedostaje. Čekat ću te."
"Ali svakako ću doći drugi put….Moram te vidjeti…"
Eugen preko ljeta ode na more, u dobro uređene obiteljske apartmane. Pomaže u poslu i razmišlja kako je vrijeme da se oženi i postane obiteljski čovjek. Uredan život, redovni i zdravi obroci, što još može očekivati... i tko mu može zamjeriti malu tajnu. Slike žena čuva u svojoj arhivi i u svom sjećanju. Zgodne su, prave žene koje ga gledaju željnim očima. Možda će se jednoga dana usuditi dotaći ih. Kad se samo ne bi bojao … što ako ni one nisu onakve kakvima ih je zamišljao….
(pohvala Hrvatskog sabora kulture 2013.)
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.