Sjedeći na terasi u Dvoru, gdje se još do nekih sati može pronaći zera hlada, uz odlično pivo, svježi pekmez od borovice i crni kruh raspucale kore, mislim na stih Ivana Goluba: "Najlepše je biti nikaj". I stvarno, nema bolje mimikrije, nego se pretopiti u mnoštvo ili izdvojiti u potpunoj samoći, slušati vjetar, kišu,promatrati kako mravi izviru iz zemlje najavljujući nemir podzemnih voda... Naime, cijela muka počinje kad počinjemo preuzimati uloge. Tko smo i što smo u javnom zrcalu, koje nam neprestance podmeću a mi hrlimo ogledati se u njima? Kućevlasnik, dioničar, obiteljski čovjek, važna politička uzdanica, budući akademik, pjesnik i filantrop, hitroprsti kirurg? Novinarka, samaritanka i humanistkinja, premijerka, kršćanska perjanica, ponos roda svoga i raskokodakanog seoskog bunjišta?
Osoba koja dobro nosi svoje godine, unikatno obučena osoba, energična gospođa, poliglotkinja, netko s dobrim vezama, svjetska putnica, netko u sretnom braku, netko čiji je dom i sve u njemu "kao iz kutijice", netko tko bi Eskimima prodao hladnjak ili pak netko tko bi i Cicerona nadgovorio... Običan uzgajivač bilja, pčelar, tesar, slikar amater? Ukrašivač nevidljivog, ljubiteljica istine pod svaku cijenu? Uloge, uloge u nedogled, a kada je vrijeme za život, i kada se predaje štafeta nakon naporne trke?
Uloge su teške, uloge treba razrađivati, mnogo vježbati jer uloge žele svoga čovjeka, čak i kada on više ne želi njih...Kako izaći na kraj kad pritisnu godine, kad nevoljkost prevlada, kad nas slomi tuga ili nevolja, kad nas bolest izjednači sa braćom u patnji, bezizlaznicima? Morala bi postojati točka odustajanja, izmaknuća u blaženo nepreuzimanje bilo kakvih očekivanja osim vlastitih. Blago onima, koji su izborili pravo na neočekivanja, čak i na neuspjeh. Koji sanjaju "u hladu bukve široke", razgovaraju sa svojim anđelom, kušaju prvi rod crvene višnje, zasađene vlastitom rukom. Koji i ne znaju koliko im je dobro. I kad okrenu list Biblije, nađu citat koji se na njih odnosi: "Blago siromašnima duhom, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko". Usudila bih se reći: I gospodarima ničega, blago ničijima, nevidljivima, neuokvirenima, neodzrcaljenima.
Najlepše je biti nikaj.
Zašto mi nikada nitko nigdje nije ponudio taj izbor?
9. lipnja 2014.
Osoba koja dobro nosi svoje godine, unikatno obučena osoba, energična gospođa, poliglotkinja, netko s dobrim vezama, svjetska putnica, netko u sretnom braku, netko čiji je dom i sve u njemu "kao iz kutijice", netko tko bi Eskimima prodao hladnjak ili pak netko tko bi i Cicerona nadgovorio... Običan uzgajivač bilja, pčelar, tesar, slikar amater? Ukrašivač nevidljivog, ljubiteljica istine pod svaku cijenu? Uloge, uloge u nedogled, a kada je vrijeme za život, i kada se predaje štafeta nakon naporne trke?
Uloge su teške, uloge treba razrađivati, mnogo vježbati jer uloge žele svoga čovjeka, čak i kada on više ne želi njih...Kako izaći na kraj kad pritisnu godine, kad nevoljkost prevlada, kad nas slomi tuga ili nevolja, kad nas bolest izjednači sa braćom u patnji, bezizlaznicima? Morala bi postojati točka odustajanja, izmaknuća u blaženo nepreuzimanje bilo kakvih očekivanja osim vlastitih. Blago onima, koji su izborili pravo na neočekivanja, čak i na neuspjeh. Koji sanjaju "u hladu bukve široke", razgovaraju sa svojim anđelom, kušaju prvi rod crvene višnje, zasađene vlastitom rukom. Koji i ne znaju koliko im je dobro. I kad okrenu list Biblije, nađu citat koji se na njih odnosi: "Blago siromašnima duhom, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko". Usudila bih se reći: I gospodarima ničega, blago ničijima, nevidljivima, neuokvirenima, neodzrcaljenima.
Najlepše je biti nikaj.
Zašto mi nikada nitko nigdje nije ponudio taj izbor?
9. lipnja 2014.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.