MAGARAC NA PRVOM MJESTU
Piše: Vlatka Planina
„Magarac na prvom mjestu.“
Sjećate li se toga? Netko bi na satu hrvatskoga rekao:
„Ja i Maja...“
I odmah bi ga ispravili:
„Magarac na prvom mjestu.“
Kad nabrajaš, ti moraš biti posljednji. Stavi druge ispred sebe. Nemoj samo o sebi pričati, i sebe hvaliti. Nemoj biti magarac.
Čini mi se da većinu nas taj osjećaj magarca prati i dan danas. Da, odrasli smo ljudi, no sjećanja iz školskih klupa duboko su nam urezana u pamćenje.
„Nemoj se hvaliti“, govori nam glas u glavi baš kao nekad učiteljica, „nemoj pričati o sebi, nemoj se šepiriti svojim uspjesima. Ta što ti misliš tko si ti?“
„Magarac na prvom mjestu.“
Sjećate li se toga? Netko bi na satu hrvatskoga rekao:
„Ja i Maja...“
I odmah bi ga ispravili:
„Magarac na prvom mjestu.“
Kad nabrajaš, ti moraš biti posljednji. Stavi druge ispred sebe. Nemoj samo o sebi pričati, i sebe hvaliti. Nemoj biti magarac.
Čini mi se da većinu nas taj osjećaj magarca prati i dan danas. Da, odrasli smo ljudi, no sjećanja iz školskih klupa duboko su nam urezana u pamćenje.
„Nemoj se hvaliti“, govori nam glas u glavi baš kao nekad učiteljica, „nemoj pričati o sebi, nemoj se šepiriti svojim uspjesima. Ta što ti misliš tko si ti?“
I većina će nas poslušati taj glas, posramiti se i spremiti ponos duboko u džep, i reći će mu: „Psssst, budi tiho, ti nisi važan. Važne su politika i vremenska prognoza i što ćemo sutra kuhati. To smiješ podijeliti s javnošću, a ne svoje slike, pjesme ili plesne pokrete. Nemoj biti magarac.“
No nismo svi takvi. Neki od nas odlučili su biti magarci. Odlučili su nositi svoj ponos u zapučku, i nositi ga ponosno. Ne, nećemo se šepuriti s njim kao s perjanicom ili krunom na glavi, ali nećemo ga ni skrivati u mraku. „Da, ja pišem“, „da, volim slikati“, „da, poučavam trbušni ples“.
Da, ja sam magarac. Magarac koji je svojim trudom, marljivošću i upornošću postigao nešto autentično što želi podijeliti sa svijetom.
Posljednjih su godina društvene mreže nama magarcima uvelike olakšale posao.
„Što ti je na umu?“, pita me Facebook svakog dana.
„Dovršila sam trilogiju!“, napisala sam jučer poslijepodne, „Feeling odlično!“
Brojim lajkove i komentare.
„Bravo! Svaka čast! Čestitam!“
Zvuče iskreno, i želim vjerovati da jesu. Danas ću staviti ovu kolumnu. Sutra možda pjesmu, ili dio priče, ili nešto treće.
Ovaj magarac ne posustaje. Ovaj se magarac puno previše naradio da bi mu ponos živio u džepu. I ovaj magarac misli da, kad bi više ljudi skupilo hrabrosti i postalo magarcima, možda ne bi bilo toliko depresije, ljubomore i zavisti u svijetu.
Oslobodite svoje unutarnje magarce. Stavite ponos u zapučak. Život je prekratak da bi ga proveli u u sjeni.
„Tko prvi, magarac!“
Neka.
Da, ja sam magarac. Magarac koji je svojim trudom, marljivošću i upornošću postigao nešto autentično što želi podijeliti sa svijetom.
Posljednjih su godina društvene mreže nama magarcima uvelike olakšale posao.
„Što ti je na umu?“, pita me Facebook svakog dana.
„Dovršila sam trilogiju!“, napisala sam jučer poslijepodne, „Feeling odlično!“
Brojim lajkove i komentare.
„Bravo! Svaka čast! Čestitam!“
Zvuče iskreno, i želim vjerovati da jesu. Danas ću staviti ovu kolumnu. Sutra možda pjesmu, ili dio priče, ili nešto treće.
Ovaj magarac ne posustaje. Ovaj se magarac puno previše naradio da bi mu ponos živio u džepu. I ovaj magarac misli da, kad bi više ljudi skupilo hrabrosti i postalo magarcima, možda ne bi bilo toliko depresije, ljubomore i zavisti u svijetu.
Oslobodite svoje unutarnje magarce. Stavite ponos u zapučak. Život je prekratak da bi ga proveli u u sjeni.
„Tko prvi, magarac!“
Neka.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.