Ivek Milčec: Zagrebački štikleci

Priča o teci Lizi i mačkama

Marguerite Gérard (1761–1837) - Mačji ručak

Znate,ja ne vjerujem vu coprije i bajke kak ima ljudi kaj posjeduju nekakve moči. Dok sam bil dečec za našu susedu tecu Lizu govorilo se da ima moč nad mačkima koje pak imaju vraga v repu. Kad su se vu mesecu veljači mački pujali i od strasti cele noči bečali, oči mojih Bukovčana bile su uprte vu tecu Lizu. Ak je netko bil u stanju smiriti napaljene mačke onda je to bila ona.

Osim moči koje je, navodno, posjedovala znalo se dogodit da je nema po nekoliko dana i nišči nije znal kam je otišla. Tek se kasnije saznalo da je na Medvednici skupljala ljekovito bilje od kojeg je (kak Zagorkina baba Urša) spravljala napitke za ublažavanje boli i raznih masti od kojih su rane zacijelile za svega nekoliko sati. Osim toga, susjede su u povjerenju jedna drugoj šaptale na vuho da se pri teci Lizi moreju nabaviti i biljni afrodizijaki koji su domačim mužima već povratili ljubavnu želju. Tak se pripovedalo da je za mačke i njihovo bečanje našla "protulijek". U posudu z vodom kapnula je nekoliko kapi zelene tekučine. Kad su "napaljeni" mački popili vodu još više su se "nabrusili" ali nisu više bečali. Sve su obavili na "finjaka".