Mirjana Mikulec | Priča o dječaku i maslačku

Autor fotografije: James Jordan, korišteno uz dozvolu

Ovo je priča o dječaku svijetle kose i pametnih očiju. Taj dječak je bio tako lijep, da je privlačio pažnju žena odmalena, vječito im je sjedio u krilu, udisao miris sijena u njihovoj kosi ili miris domaće hrane s njihovih dlanova. Voljele su ga i on je volio  njih, njihovu blizinu, priče u zimskim večerima dok su spremale perje u posteljinu, pekle kolače pred praznike, za što su mu bile zahvalne. Još je bio dječak i nije bilo ničeg u tome, iako se već vidjelo da ima usne za ljubljenje. Ali odrasli muškarci su ga podučavali, dok je s njima radio po njivama, u šumi, navečer u krčmi: „Dečec zemi se kaj moreš dek si mlad, došle bu vrieme da neš mogel. Zemi saku teru moreš, saka je slatka.“

Odrastao je na livadama i polako se pretvarao u seoskog bećara, jer takvog su ga voljele i žene i muškarci; bećara koji je volio poljsko bilje što je, milovano od svakojakih buba, kukaca i leptira, dozrijevalo u mirisnu travu, kao što je volio izorane njive, tepajući im da su njegovi venerini brežuljci. Kad je želio biti sam, sakrio bi se u visoku travu i kroz oko fotoaparata snimao čipkastu krunu maslačka prije nego što ju rastepe vjetar, kamenje obraslo lišajevima i visoko drveće porobljeno bršljanom.

Polako se pod snažnim teretom uspomena raskolio: u ljepotana namirisane kose, čvrsta tijela ukrašena zlatnim lančićem ispod bijele košulje, senzualnih usana i sanjarskog pogleda, koji je volio žene neutaživom čežnjom vječnog lutalice i dječaka koji je vječno ležao u travi prateći preobrazbe bijelih oblaka, odmahivao rukama tjerajući od sebe zujave kukce i bijelo sjeme ocvalih maslačaka, dječaka koji je vječno čekao i čekao, ne želeći se vratiti u tijelo muškarca.

Pitate me kakve veze s pričom ima maslačak, osim da ukrašava livadu?  Nikakve, osim što ljepota ocvalog maslačka postoji samo kroz objektiv zaigranog, tankoćutnog dječaka.

Kakve veze ja imam s dječakom i maslačkom? Željela bih da, prije nego što ocvate, dječak ubere maslačak i zaželjevši želju, otpuhne njegovo sjeme. Željela bih da se dječakova želja ispuni, da svaka sjemenka padne na plodno tlo, da njegove njive rode,  da mu se loza obavije oko kuće prepuna slatkog grožđa, a prije nego što utone u san, želim mu da konačno preraste muškarca.

Ne znam kako završava ova priča ni gdje sam ju čula. Možda sam samo usnula sa slikom na polje maslačka.