Naša je tišina tek molitve deo,
kao tajni zapis duševnoga blaga,
i Bogu si Ženo vanvremeno draga,
dok te krasi zarni Aurorin* veo!
Tek naklonjen Tebi, osećam se ceo,
niz aortu brizne žarogorna snaga,
nestrasni je život kao smrt bez traga,
zaborav i ponor, kroz prah i pepeo!
U našoj tišini bitiše smisao,
i pradavni spokoj ljubavi goruće,
tuda ne doseže strah i utrnuće,
ja sam krikom misli večnost ispisao.
Kada me probije korenje i pruće,
znaću da sam tvojim dašcima disao!
*Aurora (u mitologiji) - boginja jutarnje svetlosti, zore.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.