Tomislav Marijan Bilosnić | Vino tinto - crno vino

Vino tinto  - tinta kojom zemlja piše veselje

Crno a u njemu zakopano sunce
noć koja cijelo ljeto svijetli i drži se kamena
među cvrčcima i prašinom

Dok more tamo iza maslina
ponavlja rujan Pelješca

krv zemlje penje se do grozda

korijen pije žeđ grozd more
vino tinto - tinta kojom zemlja piše veselje

Na Pelješcu i u Španjolskoj

loza leži na zemlji baš kao i život

da grozd bi imao dušu i da bude zgnječen

pelješko crno i španjolsko tinto

zemlja su koja gori u staklu

Krivudavo pismo loze ispisano
na kamenom listu Mediterana

gdje čokot je slovo a vitica zarez
grozd tamna točka na kraju rečenice 

koju je započelo sunce što ljubi dok koža ne pukne

U čaši noć a otvara se knjiga

rubin granat purpur i sol na usnama 

kupina zgnječena među prstima
papar dim i miris u košulji
Malo kože malo hrasta i miris podruma 

bačve koja razmišlja o vremenu

a vrijeme ne prolazi  - vrijeme dozrijeva

I stara boca - jedan od rijetkih satova
koji pokazuju prošlost a otvara se sad

Život nas obere vrijeme stavi u tamu

ostalo je vrenje i okus usana kojih više nema

Izvučeš čep i izađe godina izađe ljeto

izađe čovjek koji je rezao lozu i žena koja je brala
dijete koje nosi košaru izađe kao sunce puno rujna
kojega više nema a s nama sjedi za stolom

U svakoj čaši netko je prije nas ležao uz vino

crnu tintu veselja s kojom se ne pišu zakoni
granice presude i računi

njome se piše: ¡Por la vida! živjeli!

U tome času kada se čaše dotaknu

dva čovjeka imaju isto zvono

i kruh se približi bliže od vlastite samoće

Pij polako kao u ljubavi pjesmi i na moru

vino ne otvara tajnu onome koji žuri

neka vino dodirne staklo
kao večernje sunce kameni zid

neka zamiriše neka se otvori

tinta kojom zemlja piše veselje 

a mi kao kratki gutljaj nazdravimo beskraju

_______________________________________

Tomislav Marijan Bilosnić

Orebić, Pelješac, 10. rujna 2026.