petak, 1. svibnja 2026.
Tomislav Marijan Bilosnić | Željko Knežević
u kojima se ljudi iz glasova
premještaju u tišinu stihova
Odlaziš poput jutra nad ravnicom
kada se magla jedva pomiče
i sunce se ne nameće
Kao da si i zemlju pazio da je ne zaboliš
sad ravnica šuti duboko
i vjetar prolazi sporo kroz žito
dok čitaju tvoje stihove
i tvoj se glas preobražava
u sjenu hrasta koja pada na čovjeka
da ga umiri
Dolazilo smo u DHK ne zbog adrese
nego zbog onog tvoga “sjedni”
koje nije imalo rok trajanja
Nudio si vrijeme riječ čašu tišinu
i ništa nisi tražio
Kao tajnik čuvao si
ono što se ne zaključava
i hvala ti što si znao biti tu bez razloga
Sad tamo u svojoj tišini
vjerojatno već razgovaraš
s nekim od starih pjesnika
Govore da si se povukao
ali povlačenje je riječ za vojnike
pjesnici cijeloga života ostaju stajati
pored otvorenih vrata
Takvi ljudi ne odlaze
oni samo prestanu kucati po stolu
kad žele nešto reći spuste glas u pola rečenice
i puste druge da pogriješe
Ti znao si pjesmu prije objave
i kako se s njome odlazi
Tomislav Marijan Bilosnić
Zadar, 1. svibnja 2026.