Breza žutim šušti,
u žutom se smiješi,
ona mliječnim bukti
k’o da žutom bježi.
U magli se krijese
kapi sitne, zlaćane;
suza to su zavjese
jutrom izglačane.
Raščešljanih kosa
na trakama satena
k’o žena je bosa
obnaženih ramena.
Pogledom ju diram –
sad su ruke moje,
očima se skrivam –
to su oči tvoje.
|
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.