Željko Bajza | Preživljene patnje

Preživljene patnje vu mene su se vublažile, ove sečanje je ipak same žrtva Bogu Merkuru Lutalice.

Bela je boja i radost, i tuga, i čuđenje.

Pomoč neba iščem.

Mi sme deca oveh livad i trnacev,

mi oke stare peči skutreni, vu večer gda na povratek oca čakame

teri nam dare bu donesel. Ljubav vse rešava.

Radujeme se jutrešnje rose vu trave, vu polju,

gde veru nahajame tera greje dušu.

Otkrivam novu peršpektivu hoteči vse ili nič na reskrižju nade i očajanja.

Putrena očekivanja morti izazoveju srce i plahovite strasti.

Na dnu škrinje sedi trubadur i pupevle prelepe markize.

Drenek cvete i jabuke se črleniju stiha, spud oblakov črnih.

Popevke te, kak kraluš sviti prez veselja setnega nisu mogle biti.

Bile je te sečanje na porojenje i harc.

Sudar idealeh i grube zazbiljnosti,

teru se meri z jasnoču i veličajnošču

i z tišinu nebes nad nami, doklam se dele merile z cilji.

Natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob“

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) i ove godine organizira tradicionalni natječaj za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu „Zvonimir Golob“.

Svi zainteresirani mogu poslati najviše do dvije neobjavljene pjesme, uz kraći životopis, na adresu: UHBDR91., 48000 Koprivnica, Dr. N. Sertića 15, ili putem emaila: mladen.pavkovic.kc@gmail.com, zaključno do 15. siječnja 2023.

Natječaj se organizira na sjećanje na jednog od najboljih hrvatskih pjesnika Zvonimira Goloba (Koprivnica, 19. 2. 1927. – Zagreb, 1. 6. 1997.) te u cilju poticanja, prije svih, mladih da što više pišu i objavljuju..

Nagrada se sastoji od „Velike zlatne plakete“, a prosudbeni sud dodijelit će i nekoliko prigodnih priznanja..

Inače, dosad su ovo priznanje među ostalim primili: Enes Kišević, Maja Gjerek, Duško Gruborović, Alka Vuica, Stanka Gjurić, Božica Jelušić, Zlatko Tomičić, Željko Krznarić, Luko Paljetak, Lidija Bajuk, Drago Štambuk, Anton Kikaš, Miro Gavran, Željko Krušlin Kruška, Ružica Soldo, Sonja Smolec i drugi.

Natjecati se mogu autori iz Hrvatske i inozemstva.

UHBDR91.

Tomislav Dretar | Riječ, moj socijalni stan

 

Amaterski radim slobodu, ulijevam nadu u zalazak sunca

Riječ, moj socijalni stan nije sirotinjsko skrovište,

ona preobiluje nadom u aspirin nepoznat ljudima

kojima Riječ, moj socijalni stan nikad neće pripasti

i o kojoj oni nikad neće znati izreći neku riječ,

skrivenu u srcu, gdje se ne plaća stanarina, niti

se prlja stubište susjedima, a da se ne plati trošak,

gdje se ne kasni svoju krišku samoće namazati jadom.

Riječ, moj socijalni stan grije moje zamrzlo tijelo,

srce koje kuca na peacemaker, na Gare du Midi.

Riječ, moj socijalni stan je najljubaznije biće na svijetu.

Žurim se ukrcati ga bez ekumenskog političkog ustezanja

na spasilačku splav, splav bez busole, kormila i jedra.

Ô stanovnici kraljevskih dvorova, ne bojte se!

Riječ, moj socijalni stan iako može podići revoluciju ne miješa se

s pokojnim idejama vatre za izgaranje budućnosti.

Ja uredno plaćam stanarinu, slobodu slikam amaterski,

i u zalazak sunca zalijevam petparačkim vinom.

Igor Petrić | Spoznaja nemogućeg

 

(putovanje kroz prošlost, malo lijevo, malo desno i natrag)

Pronašao sam čekić. Obični, s drvenom drškom. Rabljeni. Star dvije tri godine. Vjerojatno ga je ostavio majstor za montažu namještaja. Nema veze. Njemu očito ne treba. Prošlo je već par dana i nitko nije zvao, nije tražio, odnosno raspitivao se o zaboravljenom čekiću. Možda ga je namjerno ostavio, želeći istaknuti njegovu važnost ili jednostavnu potrebu posjedovanja barem jednog čekića u kući, kojeg ja nisam imao. Za svaki slučaj. Zlu ne trebalo. Čekić je čekić. Nikad se ne zna kada može zatrebati, a zatrebati može na različite načine. 

Izraelski pisac u Zagrebu na 10. festivalu svjetske književnosti

 

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc. 

Ove godine na 10. festivalu svjetske književnosti koji se u organizaciji Frakture održao od 4. do 9. rujna u Zagrebu u velikoj okrugloj dvorani Doma HDLU, Meštrovićevom paviljonu na Trgu žrtava fašizma upoznala je zagrebačka publika uživo više od trideset svjetski najpoznatijih stranih i domaćih pisaca. Među njima bio je gost i i Dror Mišani iz Izraela. 

Zadnji dan Festivala na predstavljanju novih knjiga na tribini Dvostruki portret  sudjelovala su  dvojica pisaca kriminalističkih romana:  Dror Mišani i Ivica Ivanišević a razgovor je moderirao Andrija Škare.