Stavila sam ti kamenje u ruke
i zamolila da ga spustiš,
jedan po jedan,
u smjeru gdje te osjećaj vodi
ili miris vjetra,
koji je bolji putokaz
od naših preaktivnih glava.
Točkice se slažu u liniju,
ali njezin oblik traži Predaju
i vjeru u Neznanje,
u ograničenost našeg vidnog polja.
Pa zatvaramo oči,
jer oni koji najbolje vide
slijepi su za vatromet artificijalnih boja
opipljivog svijeta.
Slike dolaze iz Izvora –
iz nas i oceanskih dubina.
Znanje nije potrebno,
samo vještina da se prepustiš
rukama valova i bonace
koji znaju koji je Ritam najbolji za tebe,
ako otpustiš uzde
koje ti zarezuju dlanove
i zatvoriš oči
dok te vjetar i Sunce
vode dalje.