Irena Ivetić | Stići ću

Stići ću jednog dana

i do tog polja lavande.

Kojeg polja, 

gdje je ono

i kad ću stići 

–  manje je važno.

Možda će već biti smiraj dana

i posve blago sunce 

milovat će mirisne grmove 

i mene.

Hodat ću polagano,

a svaki korak 

i svaki udisaj 

ispunjat će mi dušu.

Stići ću jednog dana

i do tog polja lavande.

Noge će mi biti lagane, 

ruke odmorne,

duša mirna.

A srce?... 

 Eh, srce...

Ja mislim, 

ustvari, ja sam odlučila što ću s njim.

 Onome

tko bude htio i znao

slijediti moje tragove,

onome

tko me pronađe

možda već usnulu 

među ljubičastim cvjetićima 

i tko me poljubi a ne probudi

– njemu ću

pokloniti svoje srce.

                                                                                Požega, koncem lipnja 2011.

                                                                       (Konačno „dotjerano” 15. svibnja 2026.)