Veličanstveno i poetično ostvarenje sjajnog
australijskog reditelja Petera Weira , tvorca niza nezaboravnih filmskih
klasika poput : ,,Izlet na Hanging rock“, ,,Svedok“, ,,Zelena karta“, ,,
Trumanov šou“... ,,Dead poets society“
predstavlja snažnu emotivnu priču o sazrevanju, istinskim životnim vrednostima,
slobodi, lepotama umetnosti i borbi za vlastite ideale i snove... Romantičarska
poezija i bunt unutar konzervativne i krute sredine ekskluzivne ’’New England – Welton“ škole (krute
institucije u kojoj su jedine temeljne, nedodirljive vrednosti tradicija, čast
i disciplina - zaslepljene konzervativnošću i slavnom prošlošću, škole koja
predstavlja okruženje u kojem nema mesta, a ni vremena, za priče o snovima i
skrivenim željama, a kamoli za poeziju. Međutim, stvari se iznenadno promene
kada u monotone učionice uleti, blago rečeno, drugačiji profesor engleskog
jezika John Keating, kojeg glumi Robin Williams.
Njegov pristup književnosti nije nimalo konvencionalan. Njegova su predavanja životne lekcije izvučene iz silnih knjiga. On poeziju ne čita, on je živi. I želi tu strast za poezijom, a samim time i za životom, preneti svojim učenicima. U tome i uspeva. Po uzoru na njega, bivšeg učenika te škole, grupa mladića osniva ’’Društvo mrtvih pesnika“…), pedesetih godina prošloga veka osnova su jedne tragične i dirljive priče, ispričane poezijom mladalačke energije, detinje nevinosti i lepotom kadrova koji svojom toplinom i snažnom emocijom boje ovaj nezaboravni film... Romantičarski duh mladosti i poetika njene borbe light motiv su ogoljene lirike koja čini osnovnu potku duhovnosti Virovog inspirativnog filmskog ostvarenja... Film prikazuje kako se nastava može realizovati na inovativan način interesujući učenike za čitanje poezije. U moru krutih i dosadnih predavanja, Robin Vilijams u ulozi profesora, mladićima daje jedan novi smisao življenja, učenja i pogleda na svet. Moraju videti šta bi to hteli da menjaju i kako je to moguće promeniti prateći svoje snove, a poezija im pomaže da reše razne probleme sa kojima se susreću ovi tinejdžeri željni razumevanja. Postupci kojima Kiting objašnjava učenicima suštinu poezije je upravo suprotnost tradicionalnoj nastavi gde se većina stvari uči napamet dok učenici reprodukuju, sede u klupama i slušaju...
... Uz izvanrednu
muzičku podlogu ( koja dodatno nadahnjuje priču i pretapa se sa romantičarskom
poezijom, jakim emotivnim nabojima ustreptalih mladalačkih snova u
veličanstvenu simfoniju, slapove tonova koje na filmsko platno, poput palete,
nanosi jarke boje umetničkog zanosa) legendarnog kompozitora Maurice Jarra film se transponuje u
lirske virove ( Vir, virovski) prepune neke neobične razdraganosti, topline,
prefinjenog humora i nepobedivost čovekove iskrene vere... Scenario za ovu
dramu napisao je Tom Šulman,
temeljeći priču na vlastitom životu ( posebno periodu koji je proveo u
akademiji ’’Montgomery Bell“ – Nashville, Tennessee)... Radnja filma smeštena
je u 1959. i prati sudbinu sedmorice momaka, učenika, srednjoškolaca pomenute
Velton škole: Nil Perija, Tod Andersona, Noks Overstrita, Čarlija Daltona,
Ričarda Kamerona, Steven Miksa i Džerard Pitsa... U nihovu školsku rutinu i živote
iznenada ulazi furiozni i harizmatični profesor engleskog jezika – već pomenuti
Džon Kiting, koji svojom čudesnom, neobuzdanom energijom snažno utiče na njih –
jednostavno ih ohrabruje da prate svoje snove... Nil Peri, sramežljivi dečak
koji se nalazi pod snažnim pritiskom svog rigidnog i konzervativnog oca
postaje, uz Kitinga, centralna figura cele priče koja se od početnog
razdraganog bunta i nadahnuća naglo survava u užasnu, suicidalnu tragediju i
gorčinu kraja, konačnog raspršenja snova... Stihovi Walta Whitmana – O kapetane, moj kapetane ( napisani
1865., povodom smrti Abrahama Linkolna), slavnog američkog pesnika ipak na
kraju bude poslednju nadu i veru da se snagom ljubavi, vere i istinske poezije
može promeniti svaki pojedinačni život, a samim tim i svet... ’’Poraženi“
Kiting odlazi, ali... Njegovi verni prijatelji, njegovi učenici, novo ’’Društvo
mrtvih pesnika“ ustaje na klupe, u znak podrške i protesta, i pozdravlja
dirljivim i moćnim stihovima svog profesora na rastanku...
O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.
Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.
Piter Vir, kultni australijski filmski
reditelj, umetnik je ponikao iz australijskog novog talasa, prepoznatljiv po
majstorskom vođenju priča o odnosima ljudi i tehnologije, kao i slikanju
portreta ljudi koji se nisu uklopili u vlastitu sredinu. Među brojne zasluge u
svetu filma pripisuje mu se i promovisanje zvezda poput Harisona Forda, Mela
Gibsona, Robina Vilijamsa i Džima Kerija. Svojim osobenim stilom obogatio je
svetsku kinematografiju nizom klasika u poslednje četiri decenije vlastitog
stvaralaštva. Prešao je dug put od australijskog underground stvaraoca u
filmovima Izlet na Henging rok i Vodoinstalater, preko američke faze i
klasika Svedok i Društvo mrtvih pesnika, do svetske slave i ulazak u hol velikana Zelenom kartom, Trumanovim šouom i filmom
Master and commander. Magija
australijske osobene kulture postala je delom svetske baštine zahvaljujući
velikim delom Virovoj filmskoj estetici i kreativnosti...
Rođen je 21. avgusta 1944. u Sidneju, Novi
Južni Vels, Australija, kao Peter Lindsay Weir. Zainteresovao se za film
proučavajući umetnost na Univerzitetu u Sidneju. Nakon napuštanja Univerziteta
sredinom šezdesetih pridružio se televizijskoj stanici ATN-7, gde je radio kao
asistent proizvodnje. U tom periodu napravio je svoja prva dva kratka
eksperimentalna filma, a potom i kratki dokumentarni film o siromašnom
predgrađu Sidneja.... Bio je to uvod u jedinstvenu magiju pokretnih slika jednog
osobenog umetnika, uvod u jedno od vanvremenskih dela u kojem se njegove
čudesne, romantičarske vizije rastapaju u lirski zanos vizuelne simfonije ...
,, Bez
obzira na to šta vam i ko kaže, reči i ideje mogu promeniti svet.ʼʼ
Već u samom početku filma,
suprotstavljajući osnove na kojima počivaju vrednosti škole, a potom njenih
novih učenika Vir vešto nagoveštava liniju budućeg sukoba i borbe za slobodu
mišljenja i ostale prave vrednosti... Dok su tradicija, čast, disciplina i uzvišenost osnovni stubovi školskog
sistema koji se kao nepromenjiv postavlja iznad svih, ne vodeći mnogo računa o
potrebama učenika , dotle su turobnost,
čemernost, dekadencija i učmalost ,, vrednosti“ tj. ciničan odgovor učenika
koji se ne uklapaju u kruta i beživotna pravila upravnika Nolana i tradicije
škole. Kada se u priču uključi i novi profesor engleskog jezika i književnosti
John Keating, bivši student škole unoseći revolucionarni duh pesnika
romantičara u beživotni i kruti nastavni program, sukob je veoma izvestan...
Primenjujući u osnovi sasvim suprotne metode nastave u odnosu na zacrtane i ,,
jedine moguće i ispravne“ on počinje da ,, ruši ugled škole i podriva njen
autoritet“. Njegovi intrigantni časovi postaju ,, čudesna poezija života“, ,,
waltwhitmanovsko“ ludilo anarhije i slobode izraza, tumačenja poezije, misli i
duha... Carpe diem (iskoristi dan)
postaje osnova njegove filozofije koju svojom snažnom harizmom i stilom prenosi
na grupu učenika... Misliti svojom glavom, iskoristiti dan i suprotstaviti se
kreativnošću prolaznosti života, osvojiti slobodu izražavanja i mišljenja, biti
svoj ... Prelepi, melanholični i idilični jesenji kadrovi ustreptale prirode i
okoline škole savršeno se uklapaju u novi, anarhični duh rađanja i osvajanja
slobode, novu poeziju koja teče poput mladog vina iz srca i duše mladih,
nesputanih ljudi...
,, Ponovo ćete
naučiti misliti svojom glavom“, objašnjava profesor Keating. Naučićete osetiti reči i jezik... Poeziju ne čitamo i ne pišemo zato
što je zgodna. Pišemo je i čitamo jer smo ljudska bića, puna strasti... Reči i
ideje mogu promeniti svet... Poezija, lepota, romansa, ljubav... zbog njih
živimo“.
Pod snažnim duhovnim uticajem profesora
Keatinga grupa učenika, predvođena Nealom Perryjem, obnavlja nekadašnje ,,
Društvo mrtvih pesnika“, društvo ljubitelja poezije i romantike, umetnosti i
lepote izraza... Krišom počinju da se okupljaju u nekadašnjoj indijanskoj
pećini noću i čitaju poeziju, pre svega pesnika romantičara...
... Pošao sam u šumu kako bih osetio život
kako bih duboko udahnuo i ispio srž Života!
kako bih se udaljio od svega što sam život nije
a ne da, pred smrt otkrijem, da živeo nisam! ...
U njima počinje da se rađa neki novi duh,
shvatanje da stvari treba gledati na drugačiji način i osloboditi se ( rađa se
pre svega bunt protiv onih koji ih sputavaju i koji nemaju života u sebi)...
Bile su to burne i prelomne posleratne godine, bile su to godine rađanja
buntovnog i snažnog rock and rolla... Nažalost, metode profesora Keatinga
vremenom sve više dolaze u sukob sa ,, stubovima“ sistema na kojima počiva
ustaljeni rad škole – beživotan i krut... Stvari naglo kreću da se kotrljaju
nizbrdo, naročito nakon samoubistva Neala Perryja, mladića koji se
beskompromisno suprotstavio svojim odabirom zanimanja rigidnom ocu, koji ga je
gledao kao poslušno vlasništvo za ispunjenje vlastitih ambicija i neostvarenih
snova... Na trenutak, sva energija, polet i osvojena sloboda naglo su utihnuli
u kadrovima zimskog krajolika, zatrpanog snegom i tragičnom belinom smrti
nesretnog mladića... Očajan, gledajući u knjigu poezije koju su on i grupa
učenika posle njega čitali na sastancima ,, društva mrtvih pesnika“, slaveći
život i lepotu lirskog zanosa i osećanja, John Keating plače, sećajući se
Perryja i njegovog vedrog, euforičnog duha... Sistem svu krivicu svaljuje na
njega i njegove ,, buntovne, nekomformističke i neortodoxne“ metode predavanja,
njegovo rušenje kodeksa i stubova stabilnosti škole koji postoje čitav jedan
vek... Keating na kraju odlazi, rigidni upravnik Nolan dolazi da ga ,, zameni“,
ali...
… Film je
svakako vredan pažnje i zbog toga što se pre svega bavi pitanjem
autoriteta. Trebamo li slepo slušati svoje autoritete ili slediti spostvene
snove i nadanja? Da li neko ko je u poletu mladalačkih snova i ambicija o
uspešnoj glumačkoj karijeri treba svoje snove da prekine samo zbog toga što se
tome protivi strogi i patrijahalni roditelj? Koja je cena uništenih snova? Film
nam skreće pažnju i na ozbiljan problem (ne samo savremenog, nego svih
društava) samoubistva, naročito kada je u pitanju izuzetno mlada
osoba. Ljubiteljima književnosti ovaj film će se veoma svideti, jer propagira
čitanje i poeziju. Još jedan bitan element ovog filma je borba protiv nametanja
ideja. U jednoj od najboljih scena u filmu profesor Kiting naređuje svojim učenicima da iscepaju
uvod u svojim knjigama („svi
želimo biti prihvaćeni, ali uzdajte se u vlastita uverenja”)...
Izuzetno dirljiva, romantična i iskreno
emotivna priča o slobodi, umetnosti i pravim ljudskim i trajnim vrednostima,
satkana od prelepe poetike i sazvučja večnih tonova čistote srca i duše...
Umetničkih niti filmske lirike Petera Weira... Čuvena rečenica iz filma: ”Carpe diem, iskoristite dan momci! Učinite
svojim život posebnima!” uvrštena je na 95. mesto najboljih
filmskih citata u istoriji svetske kinematografije. Svaka scena filma je
posebna; u svakoj ćete iznova i iznova pronaći novo značenje; toliko dubok i potresan,
a toliko jedinstven i nežan... Osim što je od Robina Williamsa učinio ozbiljnog
glumca, Weir je Društvom mrtvih pesnika afirmisao
i niz mladih glumačkih talenata, pre svega Ethana Hawkea i Roberta Seana
Leonarda…
... Delo Pitera
Vira jedno je od retkih u današnjem svetu uniformnosti i isprazne
komercijalizacije koje svojom originalnošću, idejom, misijom i iskrenošću sija
u bezidejnosti opšteg sivila. Od početka dosledan samom sebi i vlastitoj
ljudskoj i umetničkoj viziji, Vir pleni sofisticiranom filmskim jezikom,
jedinstvenom atmosferom i duhom daleke, neistražene Australije čiju je esenciju
predstavio svetu na više nego originalan način, u stilu nekomformiste sa oboda
nepristupačne australijske pustinje. Sa oboda sveta koji se tiho gasi, sveta
ljudi gde je jedini profit bio čista duša, deljenje sreće sa drugim i odsustvo
bilo kakve pomisli na sebičnu, samoživu izopačenost.
By Mici Zibi Keating Whitman, neprilagođena
romantičarska duša
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.