Raznovrsna pop-rock kolekcija, obeležena snažnim autorskim pečatom, predstavlja snagu umetničkog izraza koji vas veže svojom neposrednošću i neuhvatljivom unutarnjom logikom. Preko snažnih Lenonovih rokerskih impresija i igara rečima -Dear prudence (jedna od mnogih Bitls pesama nastalih tokom njihovog boravka u Indiji, kod gurua transcendentalne meditacije Maharišija, u kojoj je Lenon isprobao novu tehniku sviranja akustične gitare pod uticajem Donovana, posvetivši je Prudens, sestri legendarne glumice Mie Farou, tokom njihove istovremene ’’epizode“ sa Maharišijem i meditacijom), stižemo do još jednog Lenonovog bisera - Glass onion, lirskih pasaža otpevanih strasno neponovljivim vokalom. Ona predstavlja zajedljivo Lenonovo poigravanje ‚‚dubinama“ (tako moćno i sarkastično najavljeno godinu dana ranije vanvremenskim singlom I am the walrus) koje su ’’hipnotisani“ obožavatelji tražili u pesmama Bitlsa (njihovim ’’skrivenim“ porukama i značenjima), njegovu beskrajnu gorčinu, sarkastičnu igru rečima, prezasićenost Bitlsima i ulogom koju je vremenom morao da igra i ponavlja do u beskraj – nametnutom od strane fanatične publike i industrije isprazne zabave željne uvek novih senzacija i idola, profita radi, naravno ... Preispitujući sebe i sopstvenu prošlost, ulogu u Bitlsima i tražeći novu životnu i umetničku misiju, smisao svog stvaralaštva i samog smisla postojanja, Lenon se brutalno obračunavao sa svim nametnutim pravilima, očekivanjima, lažima i pričom, tačnije snom koji se sve više odbijao od zidove stvarnosti ... Narkotici su činili poslednju liniju odbrane od stvarnosti koja je nemilosrdno nadirala ispod površine lažnog sjaja. Duhovitost, kreativnost i urođeni talenat, intuiciju da oseti pravi trenutak i duh vremena, potreba za nečim sasvim novim i iskrenijimizbijali su iz svih pora njegovog umetničkog bića ... Razlaz sa Bitlsima, nečim što je sve više smatrao iluzijom bio je neminovan – samo su se rascep i gorčina sa kojima je doživljavao sebe unutar priče kojoj više ničim nije pripadao sve više produbljivali ... ’’Glass onion“ je bio jedan od vrhunaca Lenonove gorčine i nezadovoljstva situacijom u koju je sve dublje tonuo izigravajući po inerciji ono što već odavno nije iskreno osećao. Sledila je nezaboravna, onu koju posebno volim (pesme koja ima neku posebnu boju, unutrašnju snagu, mistiku, strast, lepotu, neizrecivost poetske note, pesme koja je tako dobro otpevana i koja možda na najbolji način pokazuje svu snagu i neponovljivost lenonovog glasa, talenta, harizmatičnosti i unikatnosti odabranih, Bogom danih) - Happiness is a warm gun, za koju je sam Lennon tvrdio : ‚‚To je još jedna od onih koje volim. Kažu da je to pesma o drogama, ali je više o rock’n’rollu nego o drogama. To je neka vrsta istorije rock’n’rolla. Naslov sam uzeo iz jednog američkog magazina o puškama. Ne znam zašto ljudi pričaju da je to igla za heroin. Samo sam jednom video kako je to neko radio sa iglom i više to ne bih mogao ni da vidim“. ’’Happiness is a warm gun“ predstavljala je mešavinu tri ili četiri zasebna fragmenta naglašenih tekstom prepunim višeznačnih aluzija i asocijacija na različite teme, događaje i ličnosti, otpevana impresivno emotivno Lenonovim jedinstvenim vokalom koji u sebi krije pritajeni bluz i jedinstvenu izražajnu, magičnu notu privlačnosti...
... Muzički gledano, pesma ’’Happiness is a warm gun“ sastoji se od četiri dela: uvoda s okidanjem prstima u tradicionalnom stilu, koji s neutešnog e-mola prelazi u razljućeni a-mol; lidijski deo u troosminskoj meri, koji uključuje i bluzerske nepravilnosti ... Duplo ubrzani nastavak u istom tonalitetu i, manje-više, rokerskom stilu i dugi zaključni u c-duru, uz korišćenje standardnog du-vap dela iz pedesetih...
Od kreativne moći i nadahnutosti prethodno navedenih Bitls pesama sa Belog albuma do eksperimenta u Revolution no.9, svojevrsnog radikalnog avangardnog poniranja u unutarnji svet autora i pomaka ka nečemu drugačijem, prostiralo se nepregledno polje duhovne kreativne avanture četvorice neponovljivih autora unutar celokupne istorije pop rok muzike...’’Pesma“ Revolution no.9 osmominutna proba slušnih, slobodnih asocijacija, zvučni je Lenonov kolaž, avangardni eksperiment nastao iz više delova tokom juna 1968. godine u legendarnim londonskim Abbey road studijima, produciran od strane još jednog Bitls maga – slavnog Džordža Martina, sa Džefom Emerikom kao tehničarem ... Bilo je to lenonovsko otkačeno-nadrealno-sarkastično-tmurno viđenje pop muzike, nastalo pod uticajem eksperimentisanja s konkretnom muzikom avangardnih kompozitora Džona Kejdža i Karl Hajnc Štokhauzena ... Bilo je to lenonovsko sarkastično i avangardno ’’razmrdavanje“ učmale malograđanske ’’svesti“, menjanje percipiranja nametnute stvarnosti – tzv. ’’jedine moguće stvarnosti“, koja je osmišljena u vladajućim krugovima u svrhu umrtvljivanja radnika i običnog sveta u iluzije blagostanja i opšte apatije .... stanja koje je u potpunosti odgovaralo uzdrmanim vlastima u jednom haotičnom vremenu burnih protesta i pokušaja menjanja sveta i svesti ljudi... Bila je to Lenonova sarkastična žaoka i izazov ’’elitnim“ i pohlepnim krugovima, učmalim, komercijalizovanim umetničkim krugovima, bio je to njegov iskorak koji će ga u budućnosti odvojiti u potpunosti od sveta Bitlsa i povesti vodama avangarde, ličnog samopreispitivanja i gorčini solo albuma – bolno iskrenih i političkih angažovanih, na momente i radikalizovanih ... ’’Mislio sam da zvukom slikam revoluciju, ali pogrešio sam. Greška je bila u tome što je to bila kontrarevolucija“, objašnjavao je kasnije Lenon jednu od svoje dve ’’revolucije“ koje se pojavljuju na ovom albumu .... Treća, malo ubrzanija, ostavljena je za singl ... Oslanjajući se, uobičajeno, na vlastitu intuiciju (svoje najjače kreativno ’’oružje“, ono što ga je činilo tako posebnim, kreativnim, maštovitim, originalnim), Lenon nam svojom nadrealnom i provokativnom kompozicijom prezentuje nesvesne elememnte svoje neverovatne kreativnosti(istorija rokenrola beleži da je bio autor preko 300 pesama tokom svoje celokupne karijere, stvorivši u tih dvadesetak godina mnoštvo klasika za sva vremena i eksperimentišući pionirski i avangardno oslobađajući prostor i udarajući temelje za mnoge potonje autore i pravce svojim vizionarskim, hrabrim delovanjem unutar rokenrola) i maštovitosti kroz nasumičnu interakciju fragmenata snimaka (smeštenih unutar graničnog područja između sna i buđenja) i svesno ironičan i sarkastičan omaž klišeima – svoju duhovnu revoluciju i korenitu transformaciju ličnosti (koja kulminira njegovim prvim pravim solo albumom iz 1970. – John Lennon – Plastic Ono band)... ’’Ne prilagođavaj svoj mozak, greška je u stvarnosti“, bio je čuveni hipi slogan tih godina koji je unutar Revolution no.9 lenonovski transformisan u zvučni kolaž na čudesan način i koji komentariše kvalitet svesnosti jednog uzbudljivog, radikalno buntovnog vremena ... Kreativna nasumičnost, oslobađanje uma dotadašnjih okova stvarnosti i nametnutih, krutih normi konzervativizma i prepuštanje slučajnosti bili su posledica, pre svega, tadašnjeg masovnog konzumiranja halucinogena – LSD-a, omogućivši mašti i intuiciji probuđenog Lenona revolt protiv svega onoga što je smatrao zastarelim izvesnostima prethodnih generacija – Lenonov sarkazam i radikalizam samo su dodatno ojačali novu, avangardnu notu njegovog umetničkog izraza. Uticaj Yoko Ono, njegove nove ljubavi bio je više nego značajan i vremenom sve jači na buduće Lenonove projekte, posebno solo albume i singl ploče koji su usledili dok je još formalno bio član Bitlsa (period 1968.-1969.) ... Uz avangardni umetnički izraz i radikalizam išli su i njegovo sve snažnije političko angažovanje, koje će ga na kraju odvesti u smrt – postao je previše ozbiljna i neprihvatljiva pokretačka snaga mnogih slobodarskih pokreta, preselivši se početkom sedamdesetih u Ameriku...
Sledili su ih potom Mekartnijevi komadi Ob-la-di ob-la-da (lepršava i spontana, mccartyjevski sladunjava pop melodija, na neki način njegov omaž jamajčanskog razigranom ska izrazu), Martha my dear (ritmički najneobičnija Mekartnijeva pesma, najpoletnije iskazivanje njegove lepršavosti i pop melodičnosti), Blackbird (njegova akustična gitara i vokal stvorili su još jedan vanvremenski, biserni pop klasik, još jednu predivnu posvetu korenima moderne muzike – bluzu i kantriju), I will (ležerno-sentimentalna smirujuća pop jednostavnost) i Mother nature son (u potrazi za duševnim mirom i seoskom idilom,u vreme sve većih tenzija unutar benda, Mekartni je ovu sjajnu kompoziciju komponovao u vreme boravka u Indiju, proleća 1968., pod uticajem jednog od predavanja gurua transcendentalne meditacije Maharišija) mnogi u nizu pop klasika iz pera neprevaziđenog, liričnijeg dela kultnog stvaralačkog tandema Bitlsa, Lenonova I'm so tired (napisana u Indiji, nastavak sanjarenja sa Revolvera i ’’I am only sleeping“, tačnije jedan od njegovih komentara na nesanicu izazvanu nedeljama uzaludnih pokušaja transcendentalne meditacije koja se na kraju pokazala kao obična farsa i gubljenje vremena). Lenonovska Sexy sady brutalno je ciničan osvrt na svu tu parodičnu indijsku epizodu Bitlsa, njegov karakterističan jetki cinizam, gorčina proizašla iz svega onoga što je morao da trpi zarad sna zvanog Bitls magija - ... What have you done, you made a fool of everyone... , opraštajni su lenonovski stihovi upućeni Maharišiju)...
Harisonova bluzirana While my guitar gently weeps, bila je možda najbolji dokaz kakav se skriveni talenat krio u senci tandema Lenon-Mekartni, talenat koji je ovom božanstvenom pesmom neizrecivo zablistao. ... Na njegovu filozofsku poemu o suštini života – Within you, without you (sa albuma ’’Sgt. Pepper’s lonely hearts club band“), ljubavi i samog postojanja čoveka, nadovezuje se, godinu dana kasnije, svojom nestvarnom muzičkom lepotom, blues emocijom i radošću čoveka koji iskreno voli i čija gitara nežno jeca trepereći u srcu poput čiste ljubavi muškarca prema ženi božanstvena While my guitar gently weeps ... Harison je napisao u jesen 1968. godine, a odsvirana je uz malu pomoć velikog prijatelja i muzičara Erika Kleptona – vodećeg britanskog majstora gitare i bluz čistunca... Nadahnuti Harison svoju inspiraciju za jednu od najlepših pesama Bitlsa i najlepših pesama uopšte pronalazi u Kineskoj knjizi mudrosti (I ching) ... Bio je to period stvaralaštva Džordža Harisona pod snažnim uticajem Boba Dilana, period laganog oslobađa od stega Lenona i Mekartnija, buđena Harisona kao veoma kreativnog umetnika i duhovnika, mistika koji iznova pronalazi svoj pravi i jedini mogući put...
Nastavlja se...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.