petak, 19. ožujka 2021.

Nataša Periša | Iskupljenje

 

Vrijeme je da se iskupim,
za sve ovo vrijeme.
I za zamku za zimski san.
Što se mene tiče,
ja sam u mirovanju,
ionako je sve
u hibernaciji danas.
Ja ću biti korijen,
do proljeća.
Između izlazaka i zalazaka sunca,
otuđena praznina,
kao da me nigdje nema, ni u meni.

Zamolit ću te za oprost,
za ovu smrt.
Polako, u tvojim očima
potražit ću život.
Tamo gdje završavaju misli,
a počinje put.
Tamo, gdje ti dodirujem srce.
Iskupit ću se nježnošću
u sjaju jutra
i vratiti srce, srcu.
Tamo, gdje sada tuga diše.
Zaustavit ću svaki zvuk
i svaki govor nestat će.

Umiriti kućne ljubimce,
vratiti ptice nebu.
Sve strane svijeta
svesti na jednu.
Sve dane i sate,
namjestit u ponoć
i bit ćemo jedna kazaljka,
kada se spoje.
Bit ćemo lutajući val
u dahu vjetra,
koji šapuće,
volim te.
Bit ćemo bez lica, otisaka,
bez dogovora, kompasa
i samo suze će pasti u tišini,
ostat ćemo sami
u našim očima.
U njima imamo cijeli pogled,
od nas do zvijezda.
Sakriveni od svijeta
i od povoda,
da nas misao i oblaci
bar na trenutak otuđe.
U beskrajnom polju čežnje,
disat ćemo samo strast
i bit ćemo čista ljubav.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.