Jean Paul
Sartre, francuski filozof i pisac, egzistencijalista
People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
When you're strange
When you're strange
People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
When you're strange
When you're strange
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange
When you're strange
When you're strange
…
Na osnovu sećanja bubnjara Džona Densmora, ovekovečenog u knjizi ,, Jahači
oluje”, ova legendarna Morisonova pesma nastala je na sledeći način, nakon
događaja koji su izgledali upravo ovako : ‘’
Mene i gitaristu Robija Krigera, tadašnje cimere, posetio je jednog dana Džim
Morison, koji se tom prilikom ponašao veoma depresivno… Potom su on i Robi
prošetali do vrha legendarnog Lorel kanjona u Los Anđelesu i po povratku iz
pomenute šetnje Džim je postao euforičan – imao je početnu verziju pesme ,,
People are strange” ... Džim nam je potom rekao: ,, Da, imam dobar osećaj u
vezi te pesme. Iznenada mi je sinula … iz vedra neba – dok sam gore sedeo na
grebenu i posmatrao grad …”. Oči su mu divljale od uzbuđenja … ,,Naškrabao sam
je što sam pre mogao. Bilo je sjajno ponovo pisati pesme”, rekao je Džim … Potom
je pogledao zgužvani papir i otpevao nam refren svojim nezaboravnim, za bluz
stvorenim, glasom …”. Proizvod svega bila je neponovljivo jezgrovita, egzistencijalističkim nemirom i duhom obojena
pesma, sjajan literarni primer ekonomičnosti izraza … pesma granitne čvrstine i
nestvarne dubine, upitnosti, višeznačnosti i višeslojnosti, egzistencijalni
nemir modernog čoveka izgubljenog u gomili stranaca … uplašenog surovom
bezosećajnošću i bezperspektivnošću sveta apsurda unutar kojeg su ljudi jedni
drugima nedokučivi, hladni stranci … ponor u kojem nestaje svaka nada u
istinsku ljubav, empatiju, iskrenost emocije, lepote, kreativnosti …
Ljudi su čudni kada si stranac
Lica deluju ružno kada si sam
Žene deluju zlobno kada si neželjen
Ulice su neravne kad si neraspoložen.
Kada si stran
Lica izlaze iz kiše
Kada si stran
Niko se ne seća tvog imena
Kada si stran
kada si stran
kada si stran
Ljudi su čudni kada si stranac
Lica deluju ružno kada si sam
Žene deluju zlobno kada si neželjen
Ulice su neravne kad si neraspoložen.
Kada si stran
Lica izlaze iz kiše
Kada si stran
Niko se ne seća tvog imena
Kada si stran
kada si stran
kada si stran
Kada si stran
Lica izlaze iz kiše
Kada si stran
Niko se ne seća tvog imena
Kada si stran
kada si stran
kada si stran
,, Najveća je otuđenost čoveka od
samoga sebe u modernom društvu 20. veka. Čovek doživljava i sebe i druge kao
stvar. Vrednost čoveka ne ceni se prema njegovim ljudskim kvalitetima, nego on
i sebe samog i druge ceni prema tome kolika je njihova prodajna cena, koliko
mogu zaraditi. Sastavni deo procesa alijenacije u kapitalizmu 20. veka jeste
rutinski rad umesto stvaralačkoga, upravljanje prema onome što drugi misle i
čine, gubitak osećanja vlastite ličnosti i nalaženje zadovoljenja ne u
vlastitoj vrednosti nego u odobravanju okoline i uspeha koji drugi priznaju,
birokratizacija svih odnosa među ljudima“.
Erich Fromm
Kroz kultni roman Albera Kamija, francuskog
pisca- egzistencijaliste ,, Stranac“
, egzistencijalistički pokret otvoreno progovara o (be)smislu čovekova
postojanja i (ne)mogućnostima akcije u svetu besmisla. Kami daje sliku čoveka,
stranca u svetu apsurda, koji ne uspeva da pomiri svoju izvornu iskrenost i
spontanost sa normama jednog društva, normama formalnog morala. Njegov ,,
junak“ Merso se nalazi u svetu koji je u potpunom neskladu sa zahtevima i
suštinom njegovog bića. U trenutku ,, kratkog spoja“, kada Merso dolazi u
kontakt sa društvom koje mu sudi , njegova otuđenost dobija radikalan buntovni
izraz...
...
Sve ove činjenice, sve ono što je u svom duboko buntovnom, filozofskom smislu
prethodilo svetu bitnika, pedesetih, a potom i svetu rokenrola, šezdesetih,
kojem je svim svojim bićem, buntom, stavom i duhom pripadao i pesnik Džim
Morison (koji je u mladosti, između ostalog, izučavao i filozofiju protesta,
egzistencijalizma i uopšte bunta u odnosu na tradiciju), transponujući ih
vremenom u svoje viđene sveta, u neke od svojih nezaboravnih pesama ...
Pomenuta, People are strange, upravo
crpi svoje duboko filozofske korene i stav prema svetu apsurda gde se čovek,
slobodouman i samosvetan oseća kao potpuni, rezignirani stranac – odbačen i
rezigniran iz filozofije egzistencijalizma, kamijevsko-sartrovskog bunta i
gnušanja svetom apsurda ... Iz duha egzistencijalističke pobune, dubokog
duhovnog nemira i neslaganja sa licemernom i lažnom slikom sveta nastala je i
legendarna Morisonova pesma ... rokenrol vizija bunta koji seže duboko
istorijski unazad, vezujući se za drušvene, umetničke i filozofske pokrete
bunta i neslaganja sa ispraznošću potrošenosti tradicije u vremenu radikalnih i
burnih promena, raskida sa prošlošću u svakom smislu ... Pesmom People are strange poeta Morison
uhvatio je duh jednog prelomnog, burnog vremena i svu onu tragiku usamljenih
vizionara koji vide dalje i dublje od ostalih i većinom nailaze na
nerazumevanje i odbacivanje ...
,, U prvoj
deceniji nakon Drugog svetskog rata u Parizu, i to u njegovom Latinskom kvartu
na levoj obali Sene, oko bulevara Sen Mišel, a u kafeu DEUX MAGGOTS stvorena je
jedna potpuno nova boemija. Pariz je, doduše, i u ranijim epohama bio stecište
različitih boemskih grupa. U njegovim salonima i kafanama 18. i 19. veka rođeno
je ono što su sociolozi nešto kasnije nazvali javnim mnenjem... U periodu
između dva svetska rata u Pariskim kafeima začeti su i neki novi umetnički i
estetski pokreti koji su snažno uticali na tokove umetnosti, poput Dadaizma i
Nadrealizma. Ali, Pariska boemija iz prvih poratnih godina bila je istinski
nešto novo u Evropi. Stare boemske grupe bile su malobrojne i autsajderske po
svom socijalnom statusu... Nova egzistencijalistička boemija predstavljala je
upravo po svojoj masovnosti novu pojavu. Pored Sartra i Simon de Bovar, kao
inspiratora, pokretu boema iz prvih posleratnih godina pridružile su se i mnoge
estradne zvezde... Uz ovaj umetničko-intelektualni nukleus okupili su se brojni
mladi sledbenici životnog stila zasnovanog na filozofiji i umetničkim
postavkama egzistencijalizma... Uz filozofiju egzistencijalizma, odakle je
izvučena i celokupna filozofija svakodnevnice, melanholično obojene šansone i
poeziju izrečenu u nešto tamnijoj gami, egzistencijalisti su oslikavali i
posebni paramodni trend, široke karirane flanelske košulje, preširoke crne
vunene džempere, nešto šire pantalone ili farmerke, naočare s crnim masivnim
okvirom, đubretarce i velike šalove“.
U otuđenom svetu čovekov postupak biva
osuđen na apsurdni nesporazum jer unutar društva ne nalazi adekvatan odjek i
tumačenje, ne nalazi na očekivano razumevanje i saosećanje, milosrđe i oprost.
Nemogućnost komunikacije je dvostruko uslovljena: s jedne strane čovek je, ne
prihvatajući društvenu igru pod maskama, osuđen na samoću, nerazumevanje,
nesporazum i sudbinu odbačenog stranca, a, sa druge strane, društvo je, po
pravilu, zaslepljeno konvencijama i krutim, nehumanim normama na kojima, tonući
nepovratno u propast, i počiva...
Na kraju, pobunjenom čoveku, strancu u
svetu apsurda i hladne zlobe, ostaje samo da neprihvatanjem smelo i svesno
odbaci pravila društvene igre koja su mu nametnuta i odbije kompromisnu nagodbu
zarad opstanka istine – gole, egistencijalne, nasušne i suštinske potrebe svog
bića... Ili, kako to uglavnom, nažalost, i biva da konačnim padom u beskrajno
ništavilo nestane poput ,, Stranca“ u ponoru vlastite istine!
... Drugi
bitan koren, onaj suštinski koji je transponovao duh buntovne tradicije – od
Dade i Nadrealizma, preko Egzistencijalizma do sveta rokenrola šezdesetih,
sveta građanskog bunta, radikalnih protesta i omladine koja se osećala kao kamijevski
STRANAC u svetu u koji je bila bačena haotičnih šezdesetih, bio je svet
BITNIKA, jedne čudesne generacije mladih ljudi u svetu apsurda koji su svojim
stavom, umetnošću, filozofijom, buntom i otporom ustali protiv tog istog sveta
... utičući na mnoge mlade umetnike i ,,strance“ poput Džima Morisona ... Iz
njihovog buntovnog duha i kreativnosti nastala je i osnova onoga što će mladi
Morison pretočiti u jednu duboko proživljenu umetničku formu, pesmu koja je
svojim duhom i rečitošću neverovatno ogoljeno oslikala duh jednog vremena ... People are strange gotovo je sažeta
poruka bit generacije, njihov URLIK protiv hipokrizije i otuđenosti nametnutog
im sveta ispraznog materijalizma. MOLOHA koji usisava i uništava čovekovu dušu,
kreativnost i emociju kao najveću ljudsku vrednost ... People are strange oslanja se svojom biti, pored filozofije
egzistencijalizma i na buntovni svet BITNIKA i njihove životne, buntovne
filozofije ...
... Koreni beat generacije leže baš u njenom
nedostatku korena, u njenom osećanju otuđenosti od prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti, njenom nedostatku interesovanja za industrijski i tehnološki
progres, u njenom nedostatku poverenja u razum, crkvu ili političke partije.
Bitnici nisu oštro odbacivali društvo; oni su tvrdili da više nije ostalo ništa
od društva što bi se moglo odbaciti. Filozofski posmatrano, glavni uticaj na
bitnike imao je egzistencijalizam, mada, za razliku od francuskih
egzistencijalista( Pariz je posle rata bio tradicionalno utočište boemštine, a
posebna atmosfera koju je nudio zvala se egzistencijalizam – među mladima to je
bio popularan način života, koji se vrlo posrednim vezama temeljio na
egzistencijalističkoj filozofiji, posebno delima Kamija i Sartra), bitnik nije
bio zaokupljen problemom izbora – on je jednostavno odlučio i dobrovoljno
izabrao bedu. Nesputani, slobodni seks bio je u centru bitničke filozofije...
Bitnik, u svom izgnanstvu od ispravnog društva, bio je prvenstveno zaokupljen
problemom traženja identiteta, spasenja, revolucije koja počinje u svakom
čoveku. Tako su bitnici iz pedesetih godina 20. veka krenuli putem odvajanja -
,, dobrovoljnog sopstvenog otuđenja od kulta porodice, novca i svih njihovih
oblika i načina“. Oni su odabrali dobrovoljno siromaštvo, jazz je bio njihova
glavna muzička hrana, a marihuana njihova droga svesti. U stvari, upravo je sa
bit generacijom marihuana postala popularna droga kod američke omladine.
Lawrence Lipton je pisao o tome sledeće: ,, Trava se pušila dodavanjem iz ruke
u ruku u krug, i to ne zbog ekonomičnosti, već kao društveni ritual. Magični
krug je zatvoren kad cela grupa dostigne vrhunac. Onda se poveravaju jedni
drugima, priča se o ličnim problemima tako otvoreno kako se u normalnim
okolnostima teško postiže, muzika se sluša zaneseno i koncentrisano, poezija se
čita na glas tako da se vizuelni i akustični efekti maksimalno potenciraju.
Eros se oseća u magičnom krugu marihuane kao jedan ujedinjujući princip
ljudskih odnosa mnogo snažnije nego u bilo kojoj drugoj situaciji, osim, možda
u uzajamnom metafizičkom orgazmu, Magični krug je, u stvari, simbol i priprema
za metafički orgazam“.
Bez sumnje,
najpoznatije delo bitničke ere je roman Jack Kerouaca - ,, On the road“ (Džek
Keruak – Na putu) , čiji je uticaj bio značajan. Keruak piše o ,, odrpanim
bitnicima Amerike, o novoj bit generaciji kojoj je i sam počeo polako da se
pridružuje“, i video je sebe ,, kao proroka koji je sišao na zemlju da bi doneo
crnu Reč...“. Kerouakove likove okružuje proročka divljina – sveto cveće koje
je lebdelo u vazduhu bila su, u stvari, sva ta umorna lica u praskozorje
američke ere džeza. U romanu ,, Subterraneous“ – (Ljudi iz podzemlja) ovako
opisuje bitnike iz San Franciska: ,, Oni su bitnici, ali nisu pozeri,
inteligentni su, ali ne oveštali, to su vraški intelektualci koji znaju sve o
pesniku Ezri Paundu, ali se ne prave važni, niti mnogo pričaju o tome, vrlo su
tihi i vrlo slični Hristu“.
Koliko su
bili važni ovi prvi američki bitnici u pojavi društvenog protesta mladih i
njihove kulture suprotstavljanja? Predstava koju je javnost imala o bitniku
bila je slika dugokosog, prljavog delikventa koji je stalno drogiran, pod
uticajem Zena, koji najviše vremena koristi pišući sablažnjivu poeziju i vozeći
se nesmotreno širom Amerike. Smatralo se da je Greenwich Village u Njujorku
mesto odakle je počela da se širi beat filozofija, mada je jasno da to nije
tačno. Zapravo, beat nije književni pravac i Keruak je samo jedan od malog
broja pisaca koje je beat dao. Niti su bitnici bili delikventi, već pre mladi
Amerikanci srednje klase koji su okrenuli leđa nasilju i bogatstvu.
Jedan
poznati američki pacifista komentarisao je 1960. godine: ,, Ako se društvo
plaši beat-a, to je zato što se on ne može shvatiti u okviru sadašnjih
materijalnih vrednosti. Samo on, a ne crkva – koja već dugo pravi kompromis sa
sistemom – rekao je jasno NE. Ne, neće se boriti u ratovima Amerike. Ne, neće
se oblačiti pristojno, jer ne želi poštovanje društva... I zaista čudno, ali ispada
da je maloletni kriminalac sa dosijeom punim nasilja i krađa zapravo
konformista, dok je bitnik koji nikoga ne ubija i vrlo retko krade pravi
buntovnik, loše odeveni i zbunjeni potencijalni revolucionar, koji je potekao
iz ugojene, važne američke srednje klase“.
Ili, kao što
jedan drugi posmatrač reče ,, maloletni delikvent ili kriminalac je, prosto
konformista u žurbi“. Bitnik odbija konformističke vrednosti do kraja. Bitnici
i maloletni delikventi su malo dalji rođaci. Imaju iste neprijatelje, što
predstavljaju tanku nit koja ih ponekad spaja u privremeni savez. I jedan i
drugi su otpadnici od zakona, govore sopstveni jezik i podsmevaju se
konformistima, ali među bitnicima maloletni delikvent se smatra konformistom,
hipi konformistom, doduše, ali konformistom. U suštini, pokret bitnika je bio
religiozni pokret, potreba za duhovnim vrednostima mimo institucionalnog okvira
američke crkve. Lipton je to ovako naglašavao: ,, Sve je to deo onoga što Carl
Jung naziva potraga modernog čoveka za svojom dušom. Ova potreba za duhovnim
nije potreba samo beat generacije: u ovim vodama je gospodin Sheen već
godinama. Međutim, ono što bitnici traže nije duhovni mir, niti pozitivan stav,
kao ni izmirenje sa tradicijom ili crkvom. To je nešto dublje u ljudskoj psihi
što seže daleko u istoriju mističnog iskustva, dalje i više od onoga što nam
današnja crkva može ponuditi. Cilj je, naravno, celovitost, lično spasenje,
jednom rečju – blaženstvo“.
Ta potraga
za duhovnim javljala se kod određenog broja otuđenih mladih ljudi kao faza koja
prethodi razvijanju kulta droge. Ali, širenje droge postalo je centar ove vrste
duhovnog traženja i ostaje, zato, značajan faktor razumevanja njegovog cilja i
razvoja ...
Poezija Džima Morisona i duh romantizma, simbolizma,
nadrealizma, dade i egzistencijalizma doneli su sa sobom niz protivrečnih
težnji i ideja, ali su sve one bile prožete idealističkim duhom slobode,
potragom za smislom u svetu stranaca i
apsurda. U potrazi za istinskom, romantičnom ljubavi, punom zanosa,
melanholije i tragike, oni su lutajući odlazili u daleke predele - predele
nesvesnog, neistražene svesti, preterivanja, rastrojstva čula i halucinacija,
nereda i haosa, večnog proleća i lutalaštva, na kraj noći, nošeni nezaustavljivom
energijom i blues estetikom ,, čiste poezije“ uzdignute na nivo egzistencije,
samog načina postojanja i kreativnosti ... Iz te i takve duhovne avanture i
pokušaja prodora na drugu stranu kroz vrata percepcije – ka beskonačnosti, ka
samoj srži života koji je sam trebao postati poezija ili poezija život nastala
je i vanvremenska pesma People are strange da večno svetli u
tami sveta apsurda ... u kojem su ljudi jedni drugima uglavnom stranci ...
... When you are strange ...
...
Jim Morison je proživeo svoj kratkometražni život stranca u svetu apsurda burno, slobodno i divlje, zahvaćen
kovitlacem vremena koje ga je usisalo, uzelo mu dušu i reči, stvorivši jedan
nestvaran mit i poeziju za sva vremena... Otišao je tiho i misteriozno,
ostavljajući vlastito delo da pleni lepotom kao epitaf na njegovom pariskom
večnom počivalištu ...
... Ljudi su čudni kad si stranac ...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.