… Džulijan Asanž, junak ove priče, omaža svim onim hrabrim ljudima koji su ustali protiv laži, nasilja i zla starog, podmuklog sveta – tako nehumanog i zlog u svojoj licemernoj nakaznosti, gramzivosti i zlobi, australijski je novinar, hrabar i beskompromisan čovek u potrazi za istinom duboko zakopanom ispod smetlišta laži vladara sveta, programer, haker, glavni urednik i osnivač WikiLeaks organizacije koja objavljuje tajne informacije i poverljive dokumente od anonimnih izvora, disident i moderni revolucionar koji je iz temelja (bez ispaljenog metka) uzdrmao licemerne i okrutne vladare modernog robovlasničkog sveta, društva sofisticiranog fašizma zasnovanog na lažima i sili (medijski našminkani konc logor za potčinjene, obespravljene i neposlušne), nova, tehnološka verzija doktora medicine Če Gevare, legendarnog argentinskog revolucionara koji je pre više od pola veka ubijen u pokušaju da promeni taj isti, zli stari svet – zasnovan na vladavini zaglupljivanjem i zastrašivanjem masa, strahovladom i medijskim manipulacijama masama, rođen je 1971. u gradiću Taunsvilu na severoistočnoj obali Australije, a detinjstvo je uglavnom proveo na minijaturnom ostrvcetu Magnetik sa oko 2000 stanovnika koje se nalazi preko puta Taunsvila.
Detinjstvo mu je, kako prenosi "Bilten Taunsvila", ličilo na život Toma Sojera. Imao je splav, imao je svog konja, išao je na pecanje i živeo praktično u nacionalnom parku. U njihovom domu uvek je bilo zanimljivo, pričali su kasnije Asanžovi školski drugari. Roditelji, hipici, vodili su putujuću pozorišnu trupu. Upoznali su se na demonstracijama protiv rata u Vijetnamu, a razveli su se kada je Asanž imao osam godina. Majka Kristina se preudala za muzičara, člana religiozne grupe "Porodica" koju je osamdesetih godina vodila kontroverzna Anne Hamilton-Byrne, osuđena da je na nelegalan način usvojila 14 dece i držala ih u izolaciji. U novom braku rođen je i Asanžov polubrat, oko koga se kasnije dugo vodila borba za starateljstvo. Kristina je, optuživši muža za zlostavljanje, pokupila sinove i narednih pet godina su se skrivali. U razgovoru za "Njujorker" Asanž se prisetio da mu je u jednom trenutku, kada je imao 11 godina, majka rekla: "Sada moramo da nestanemo." Do 14. godine se selio 37 puta, a poslednji put sa Magnetika je otišao kada je izgorela porodična kuća. Menjao je škole, a periodično se školovao i kod kuće. Studirao je na šest različitih fakulteta, fiziku, matematiku, filozofiju i neurologiju. Jedna od tih 37 kuća nalazila se baš preko puta radnje sa elektronikom, u kojoj je kupljen i njegov prvi računar, komodor 64. Provaljivanje u kompjutere i programe za njega je, kako je kasnije ispričao "Njujorkeru", kao igranje šaha – "nema mnogo pravila, nema nasumičnosti, i problem je veoma težak"…
… Posle takvog
detinjstva, ne čudi što je sa 16 godina sebe prozvao Mendax (od splendide mendax, ’’plemenito lažan“)
i postao haker. Sa još dvojicom ’’kolega“ osnovao je hakersku grupu ’’Međunarodni podrivači“ koja je imala
tri pravila: prvo, ne uništavaj sistem u koji upadaš; drugo, ne menjaj
informacije koje nađeš u tom sistemu; treće, širi informacije do kojih dođeš.
Kada je imao 20 godina, melburnška policija upala mu je u kuću i zaplenila
računare. Optužen je za hakovanje sistema Australijskog nacionalnog
univerziteta, RMIT univerziteta u Melburnu, kanadske telekomunikacione
kompanije Nortel i drugih organizacija. Prema nekim tvrdnjama, upadao je u
sistem NASA i američkog ministarstva odbrane. Zbog hapšenja je dobio nervni
slom i završio u bolnici. U to vreme rastao se i sa ženom, sa kojom je vrlo
rano dobio sina. Nastao je haos. Nije mogao da spava niti da jede, u kući je
bio nered, zapao je u depresiju. Neko vreme je živeo sa majkom, a onda i po
parkovima, kao beskućnik. Počeo je da priča sam sa sobom i, kako je rekao
"Njujorkeru", "moja vizija mene je nestala". Optužnica je
dugo pisana i suđenje se razvlačilo. Na kraju, zbog uzornog ponašanja, a
najviše zahvaljujući pomenutim hakerskim pravilima, bez obzira na 24 tačke
optužnice, prošao je samo sa kaznom od 2100 dolara. Tužilac je na suđenju rekao
da nisu našli nikakve druge dokaze osim Asanžove radoznalosti i zadovoljstva
što je uspeo da pretura po tuđim podacima i računarima. U međuvremenu, započeo
je dugu bitku za starateljstvo nad detetom i osnovao je, sa svojom majkom,
aktivističku organizaciju koja je stvorila bazu podataka vezanih za probleme
starateljstva u Australiji. Tvrdio je da njegov sin nije bezbedan sa majkom i
njenim novim dečkom, ali je izgubio i za to je krivio birokratiju. Tek 1999.
godine uspeo je da napravi dogovor sa bivšom suprugom oko starateljstva. Njegova
majka je tvrdila da je u to vreme osedeo.Nakon toga Asanž se, koliko znamo,
manuo hakovanja. Danas nije previše srećan kad ga nazivaju hakerom, mada navodi
da se ponosi tim periodom svoje prošlosti…
… Posle svega ušao
je u legalan posao – u Melburnu je otvorio Suburbia Public Access Network,
jednu od prvih firmi u Australiji koja se bavila pružanjem internet usluga.
Bavio se programiranjem, razvijao je besplatan softver za razne baze podataka
kao i alate za zaštitu osetljivih informacija od krađe, i napisao knjigu o
hakovanju Podzemlje (Underground:
Tales of Hacking, Madness and Obsession on the Electronic
Frontier). Proputovao je na motoru Aziju( u stilu Če Gevarine
motociklističke, studentske avanture proputovanja Južne Amerike, koja je
inicirila istinsku spoznaju sveta i njegov budući, revolucionarni put menjanja
tog istog, lažima našminkanog sveta), i radio najrazličitije programe kako bi
obezbedio novac za sina. Postao je čovek bez adrese, uvek u pokretu. Poznanici
kažu da veoma malo spava, a kada to i radi, obično je na tuđoj sofi. Posle
Australije živeo je u Keniji, na Islandu, u Tanzaniji, Švedskoj, Belgiji,
Velikoj Britaniji... Početkom novembra, malo pre haosa koji je nastao sa
250.000 diplomatskih depeša, rekao je novinarima u Švajcarskoj da ozbiljno
razmišlja da od te zemlje traži azil. Smatrao je da tu Vikiliks, koji sada
postoji na adresi wikileaks.ch, može bezbedno da funkcioniše, ali izgleda da se
prevario. Baš zato što nema prebivalište u toj zemlji, a možda i iz drugih
razloga, švajcarska banka u kojoj je držao novac blokirala mu je račun. U
međuvremenu mu je azil i dobrodošlicu ponudio Ekvador, ali se i ova država u
međuvremenu predomislila. Čak ga ni Australija ne želi…
… Nedavno je
objašnjavao kako je godinama razmišljao o načinu na koji se razmenjuju
informacije među onima koji pripadaju vlasti i o tome šta se dešava kada se te
linije komunikacije prekinu ili kada zaverenici uspeju da dođu do poverljivih
podataka. Tako je i došao do ideje o Vikiliksu,
koji je osnovan 2006. godine. Asanž se u to vreme zabarikadirao u minijaturnom
iznajmljenom stanu, počeo da pravi sajt Vikiliksa (Vikiliks je vebsajt koji
svoju svrhu navodi kao “iznošenje u javnost klasifikovanih, cenzurisanih, i
zabranjenih materijala i dokumenata, koji imaju etički, diplomatski, i
politički značaj”) i
pokušavao da ga zaštiti na nebrojeno različitih načina. O tome koliko je uspeo,
verovatno ćemo još slušati, ali Asanž tvrdi da je, iako je još ranjiv, sistem
Vikiliksa sigurniji od većine bankarskih mreža. Pozivajući nekoliko
potencijalnih saradnika da mu se pridruže u stvaranju Vikiliksa, napisao im je
da su Vikiliksove primarne mete opresivni režimi poput Kine, Rusije i zemalja
centralne Evroazije, ali takođe i bilo kakvo ilegalno i nemoralno ponašanje
zapadnjaka, vlada i kompanija. Objavljivanje takvih informacija, napisao je,
moglo bi da sruši vlade koje pokušavaju da sakriju istinu, "uključujući i
američku vlast"…
… Prvi dokument
koji je Vikiliks objavio poticao je iz Somalije i direktno optuživao tamošnju
vlast da angažuje kriminalce kako bi ubijali za nju, ali verodostojnost ovog
dokumenta nikad nije dokazana. Godinu dana kasnije javnosti je ponudio sada
čuveni snimak "Kolateralno ubistvo", koji je prikazao pucnjavu iz
američkog helikoptera na iračke civile. Stravičan prizor ljudi koji padaju na
ulici, začinjen komentarima američkih operativaca u bazi i u helikopteru
šokirao je svet. Tog momenta, Vikiliks je postao globalni igrač. Na račun se za
kratko vreme slilo više od 200.000 dolara zahvaljujući kojima je unajmio ljude
da čitaju dokumenta do kojih je Vikiliks došao i da pokušaju da naprave neki
red među njima.Konačno je i ostatak sveta je čuo za Asanža. Ali, kako je tekla
afera sa 250.000 dokumenata, sve se manje govorilo o njihovom sadržaju, a sve
više o samom Asanžu i o optužbi za silovanje u Švedskoj. Počelo je spinovanje.
Zaboravljeno je da li je američka državna sekretarka Hilari Klinton tražila,
bar kako se u dokumentima navodi, od svojih diplomata da špijuniraju ljude, a
svakodnevno je podgrevana priča da je Asanž špijun. Ili, kako je to britanski
’’Gardijan“ sažeo: ljudi mrze Asanža, ali vole dokumenta koje on objavljuje. Asanž
je prestao da se pojavljuje u javnosti nešto pre nego što su procurile
poslednje američke depeše. Njegov advokat navodio je da policija zapravo sve
vreme zna gde se on nalazi i da jednostavno može da dođe do njega, te da se
Asanž od avgusta nudio da se preda policiji. Međutim, Asanž nije uhapšen zbog
objavljivanja američkih diplomatskih prepiski, već zbog optužbi za silovanje.
Dve žene tvrde da su upoznale Asanža na nekom seminaru na kojem je bio
predavač, a on ih je nakon toga navodno silovao i seksualno zlostavljao. Žene
su zajedno, šest dana posle događaja, otišle u policiju i prijavile šta im se
dogodilo. Asanž je krajem avgusta otišao na saslušanje, ali je tužilac došao do
novih podataka pa je zatražio da opet bude ispitan. Asanž je priznao da je imao
seks sa njima, ali da je bio dobrovoljan i bez zaštite. "Asanž je optužen
od strane švedskih vlasti po jednoj tački optužnice za nezakonitu prinudu, po
dve tačke optužnice za seksualno zlostavljanje i po jednoj tački optužnice za
silovanje, koji su kako se navodi počinjeni u avgustu 2010. godine",
saopštila je londonska policija odmah po hapšenju…
… Priča o zaštiti ljudskih prava samo je jedno od oruđa američke
spoljne politike i pokušaja nametanja njihove volje i interesa malim
zemljama koje ne mogu tome da se odupru. Čim imamo obrnutu situaciju,
kada se krše ljudska prava onih čije delovanje ne odgovara interesima
američke politike, naravno da sve takozvane ’branioce ljudskih prava‘ to
nimalo ne zanima. U krajnjoj liniji, svi oni su i finansirani od iste
te Amerike…
… Usledile su
godine izolacije i obrade najopasnijeg protivnika modernog demokratskog
fašističkog poretka robovlasničkog sveta nasilja i laži … Dana 11. aprila 2019.
usledila je egzekucija, početak završnog čina uklanjanja ,,demokratskim”
sredstvima još jednog od remetilaca blagodeti idiličnog poretka sveta …
Nastavlja se...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.