Legendarni ’’Beli album“ Bitlsa, jedna od presudnih ploča rock and rolla,
benda sa kojim je sve počelo, odrastalo i sazrevalo, pretvorivši se krajem
šezdesetih u kreativni vrhunac i raspršenu iluziju generacije koja nije
dosanjala vlastite snove o miru, ljubavi i slobodi, jedna je od onih stvari u
životu koje nikako nisu na prodaju - koje vas definitivno vežu na neki svoj
neuhvatljivi način i čine onakvima kakvim možda niste ni sanjali da ćete biti.
Snaga harizme četvorice momaka iz Liverpula, ,’’heroja radničke klase i
buntovnika bez razloga”, stvorena neobičnim duhom, šarmom, neiscrpnom
inspiracijom, kreativnošću i verom u sebe, pretočena je, kao nikad pre ni posle
toga, u duh jedne generacije i originalan muzički izraz.
Autorski tandem Lennon-McCartney, stvaralačko jezgro benda, obeležio je svojim radom čitavu jednu epohu, ostavljajući pečat u vremenu kao putokaz za sve one zaljubljenike u rock and roll u potrazi za kreacijom, novih horizontima i vlastitim identitetom u moru komercijale.
Prazne, bele korice albuma simbolizovale su na neki način stanje benda pred skorašnji raspad, grupu sjajnih, kreativnih umetnika na zajedničkom projektu. Bilo je to burno vreme nemira i stalnih previranja, simbolično ovekovečeno kroz stvaralaštvo Bitlsa. Trideset pesama, životnih priča okupljenih na jednom albumu, slika su buntovne 1968.-e godine, unutrašnjih i spoljašnjih promena pojedinca i društva, večne čovekove dileme kojim putem krenuti... Ovo je priča o jednom od bisera sa Belog albuma, ovo je priča o pesmi Džona Lenona Happiness is a warm gun, jednoj od možda najlepših i najkompleksnijih numera Bitlsa i pop muzike do današnjih dana ...
... To je još jedna od onih koje volim. Kažu da je to pesma o drogama,
ali je više o rock’n’rollu nego o drogama. To je neka vrsta istorije
rock’n’rolla. Naslov sam uzeo iz jednog američkog magazina o puškama. Ne znam
zašto ljudi pričaju da je to igla za heroin. Samo sam jednom video kako je to
neko radio sa iglom i više to ne bih mogao ni da vidim... objašnjavao je Džon Lenon kasnije suštinu jedne od
svojih najznačajnijih numera.
... Uticaj halucinogena (sa kojima je počeo da
eksperimentiše još u fazi ’’Rubber soul“ albuma iz 1965., istražujući pre svega
oniričke slojeve svoje kompleksne ličnosti, unutarnja previranja na jednoj od
životnih prekretnica i različite mogućnosti kreativnog izražavanja) pojačavao
je, u slučaju Džona Lenona njegovu introspekciju u periodu kada se njegovo
poimanje sopstva menjalo još radikalnije pod sve snažnijim uticajem njegove sve
prisnije veze sa Joko Ono, koja ga je usmeravala ka samom sebi, odvajajući ga
od ostaka Bitlsa i ubeđujući ga da poniranjem u sebe crpi kreativnu energiju i
novu vrstu umetničke i životne vizije i misije ... Siže njegovog
kontrakulturnog odnosa prema konvencionalnom društvu, okretanje sve više ka
avangardi i buntovnom političkom angažmanu te prelomne i čudesne 1968. ( pre
svega pesmom Revolution) , predstavljalo je Lenonovo insistiranje
na tome da je njegov autentični kreativni intuitivni izraz mnogo važniji od
forme ... Ljubav prema Joko Ono omogućila mu je, s jedne strane, da se napokon
probudi iz višegodišnjeg sna i opijenosti halucinogenim narkoticima, izvuče se
u poslednji čas iz njihovih zlokobnih kandži autodestrukcije ličnosti( koje su
recimo neke od velikih umetnika tog burnog i prelomnog vremena psihodelije poput
Sida Bereta ili pak Pitera Grina dovele do totalnog duševnog sloma, šizofrene
raspolućenosti ličnosti i gubitka životne i kreativne energije – što je naravno
odgovaralo uzdrmanom sistemu i jednoj od njegovih perfidnih igara kako da
ukloni najsvesnije i najopasnije pojedince, moguće pokretačke snage uskomešane
i nezadovoljne omladine, pre svih i svega), dok ga je s druge strane, ta ista
veza sa japanskom avangardnom i angažovanom umetnicom Joko Ono, dočekana sa
svih strana najblaže rečeno neprijateljski, odvela pored eksperimentisanja sa
novim umetničkim pravilima i vizijama (rušeći sve predrasude i tabue na
beskompromisan i provokativan način) u još opasniji svet heroinske zavisnosti
...
... U tom trenutku, takvom stanju ( i dodatnom rasulu unutar Bitlsa koji su ,,Belim albumom“ zakoračili na put nepovratnog razlaza i kraja jednog sna koji je započeo, obeležio i zatvorio jednu burnu i neponovljivu deceniju – šezdesete) i raspoloženju nastajala je i najmračnija pesma legendarnog, ‚‚Belog albuma“ Bitlsa - Happiness is a warm gun (u periodu od 23.-25. septembra 1968., u studiju Abbey road)...
She’s not a girl who misses much
Do do do do do do, oh, yeah
She’s well acquainted
With the touch of the velvet hand
Like a lizard on a window pane
The man in the crowd with the
Multicolored mirrors on his hobnail boots
Lying with his eyes
While his hands are busy working overtime
A soap impression of his wife
Which he ate and donated to the National Trust
I need a fix cause I’m going down
Down to the bits that I left uptown
I need a fix cause I’m going down
Mother Superior jump the gun
Mother Superior jump the gun
Mother Superior jump the gun
Mother Superior jump the gun
Mother Superior jump the gun
Mother Superior jump the gun
Happiness is a warm gun
(Bang bang, shoot shoot)
Happiness is a warm gun mama
(Bang bang, shoot shoot)
When I hold you in my arms
(Oh yeah)
And I feel my finger on your trigger
(Ooo, oh yeah)
I know nobody can do me no harm
(Ooo, oh yeah)
Because happiness is a warm gun mama
(Bang bang, shoot shoot)
Happiness is a warm gun, yes it is
(Bang bang, shoot shoot)
Happiness is a warm, yes it is, gun
(Happiness, bang bang, shoot shoot)
Well, don’t you know that happiness is a warm gun mama
(Happiness is a warm gun yeah)
... Sam naslov ove krajnje originalne i kompleksne
pesme uzet je iz slogana američkog Nacionalnog udruženja vlasnika oružja, koji
je Lenon video u jednom od časopisa o oružju: ’’ Pomislio sam kako je fantastično, uvrnuto, to reći: topao pištolj
upravo znači da ste nekog upucali“. Čitav prvi deo pesme sklopljen je od
uvrnutih fraza, koje je Lenon (kao veliki zaljubljenik i majstor igre rečima,
ironičan i sarkastičan, što se najbolje vidi u njegovim prethodno objavljenim
knjigama: ‚‚In his own write“ i ‚‚A spaniard works“, 1964.) nasumično,
uzimajući pojmove i neobične likove i situacije iz svakodnevnice, kao umetnik
koji je prednost uvek davao intuiciji prilikom stvaranja, slobodnim
asocijacijama smišljao spontano (uz malu pomoć prijatelja i psihodeličnog putovanja na LSD-u) ... Strastvena veza
s Joko Ono (koja je te godine, po povratku iz Indije, planula punim žarom nakon
formalnog razvoda Lenona od prve supruge, Sintije Lenon, ljubavi iz školskih
dana) bojila je tadašnje Lenonove tekstove erotskim značenjem (simbolično, Joko Ono je predstavljala Mother Superior koja se pojavljuje
unutar ove pesme, Lenonovu erotsku i fantaziju novog majčinskog lika, koja je u
sebi sublimirala svu onu emociju i energiju koja mu je nedostajala nakon smrti
rano preminule majke Džulije – o kojoj peva u istoimenoj pesmi sa Belog albuma, maštajući istovremeno o
Joko Ono) ... Lenon je istovremeno negirao sve aluzije javnosti da je pesma
posvećena drogama, pre svega heroinu (što bi na neki način već sam naziv pesme
mogao da opovrgne, ali ...) u čiji je relaksirajući svet opijenosti tada tonuo
oslobađajući se istovremeno sveta halucinogena i tereta slave Bitlsa koja se
lagano raspršivala kao iluzija (radeći istovremeno sa Joko Ono sve više na
samostalnim projektima i avangardnim muzičkim formama – pre svih, u isto vreme
kad i na ,,Belom albumu“ Bitlsa, albumu Two
virgins, koji se pojavio gotovo u isto vreme kad i ‚‚Beli album“, krajem
1968.) ... Džon Lenon je pesmu Happiness
is a warm gun opisao kao neku vrstu
istorije rokenrola ...
... Lenonova numera krajnje originalne forme (za koju
je sam tvrdio da je jedna od njegovih najboljih numera) predstavljala je
mešavinu tri ili četiri zasebna fragmenta koji su spojeni i naglašeni čudesnim
tekstom prepunim višeznačnih aluzija i asocijacija na različite teme, događaje
i ličnosti, i koji su urađeni genijalnim promenama ritmova unutar pesme oslobađajući
zapaljive političke, erotske i socijalne aluzije na čudesnu stvarnost tog
otkačenog vremena frikova ...
... Muzički gledano, pesma ‚‚Happiness is a warm gun“ sastoji se od
četiri dela: uvoda s okidanjem prstima u tradicionalnom stilu, koji s neutešnog
e-mola prelazi u razljućeni a-mol; lidijski deo u troosminskoj meri, koji
uključuje i bluzerske nepravilnosti ... Duplo ubrzani nastavak u istom
tonalitetu i, manje-više, rokerskom stilu i dugi zaključni u c-duru, uz
korišćenje standardnog du-vap dela iz pedesetih ...
Ian MacDonald
... Relaksirajući uticaj ljubavi Joko Ono – nove
superiorne majke, ljubavi i erotske Lenonove fantazije, kao i blažena obamrlost
pod dejstvom heroina obojili su ovu genijalnu pesmu (autoru ovog prikaza možda
najdražu Bitls stvar) posebnom, vanvremenskom magijom, dugim emotivnim i
asocijativnim psihodeličnim duhovnim putovanjem Džona Lenona na jednom od
svojih kreativnih vrhunaca – od početnog, depresivnog raspoloženja pesme, potom
penjanja kroz klasičnu lenonovsku ironiju i autodestruktivni očaj do kosmičkog
ispunjenja koje odbacuje iscrpljujuću strepnju, Lenon nas vodi kroz svoj
jedinstveni duhovni i umetnički svet ispunjen bolnom iskrenošću i sarkazmom i
obojen njegovom karakterističnom blues setom u glasu koja vas veže i dira
direktno u srce – tako jedinstveno, senzibilno i neponovljivo kako je samo on
to mogao u beskraju univerzuma zvanog rokenrol...
... I zvuk, i višeznačni, asocijativni tekst,
aranžman, magične ritmičke promene i melodija koja kulminira u refrenu svojom
neobičnom, nestvarnom lepotom obojena glasom koji dira dušu (i čuveni uzdah u
momentu pre no što vas emotivni krešendo zauvek odvede putem lenonovskog
čudesnog duhovnog univerzuma – gde ništa nije stvarno i traje večno) , doprineli
su tome da ovaj večni Lenonov biser, koji funkcioniše na nivou emocionalne
aluzije, ostane jednom od najuzbudljivijih pesama Bitlsa, istinskim remek-delom
nadahnutog, uvrnutog i iznova rođenog, pravog Džona Lenona...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.