O čemu si mislio, tata
Vraćajući se vlakom iz Pule
Pa poslije pješke... uzbrdo
Sve do lindarske kule
O čemu si mislio, tata
Pred vratima majušna stana
U tih petnaest kvadrata
Tog kasnog rujanskog dana
O čemu si mislio, tata
U iznajmljenom stanu
Mjereći pogledom sobu
Kako dva kreveta stanu?
Jer nema ni tri sata
Da doktor ti pruži ruku
Čestitam, postali ste tata
Dva mala srca sad tuku
O čemu si mislio, tata
Da se očevi ne boje?
Kad očekuju jedno
A, eto, dobiju dvoje
Ali uzevši nas u ruke
Malene, mene i brata
Odjednom je nestalo straha
Zar ne..., zar ne tata
I dok su ti u daljine
Kroz prozor gledale oči
Osjetio si kako s visine
U grudi ponos ti toči
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.