nedjelja, 24. ožujka 2019.

Nataša Periša | Luna



Bila je nestvarna,
ona od najljepših
što nebo može pružiti,
a duša uzeti.
Bila je zvjezdana i sjajna
a tako blizu, iznad mene,
mogla sam je udisati,
mogla sam je doticati
i srce je otkucavalo njenim bilom.
Bila je posebna i najbolja
od svih, kojih se sjetih,
a bilo ih je tako mnogo.
Onih nevažnih,
sa puno znamenki,
tako mnogo.
Brojala sam ih na tisuće
I više im i ne znam broja,
ostala je samo ova,
čarobna i neponovljiva.
Raskošna u svim dimenzijama,
onakva kakvu sam poželjela
u našim snovima,
a bila je samo moja.
Na žalu mora
u sjenci palmi,
ispod zvjezdanog neba,
rascvjetala se sjajna mjesečina
i sjaji kristalima soli.
Sve kad bih htjela,
ne bih mogla
dočarati svjetlost trenutka,
dok nastaje i gubi se
u naših pogleda.
Istopila se u mom srcu
ovoga trena.
Punim očima čežnje
veže me nitima,
za daleka prostranstva.
Tamo,
gdje zlatne strune sviraju
mojim lunama.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.