utorak, 1. svibnja 2018.

Lovro Katana | S vrha bedema



Ljudi se kreću opskurnim poljima
oznaka kao usnule figure
i prolaze u dugim redovima
kroz labirinte te minijature.

Koračajući zadanim pokretom,
oni se kreću kroz napukle ulice.
S neba upravlja bog marionetom
i uz ciničan osmijeh miče žice.

No, udubljen u misli katkad staje;
zamišljeno na bradu ruku stavlja;
promišlja potez igre koja traje;
s anđelima zlim o tome raspravlja.

I zahvaća ih, sve figure redom:
siromahe, zle, dobre, bogataše;
kao šaleći se svojim posjedom,
za vratovima prstima im maše.

Tek jedan zamah grublji na ploči
i cijela igra ruši se konačno.
Opraštanja u zadnjoj nema noći.
Tad svijet snalazi doba opet mračno.

Ljudi se kreću opskurnim poljima
oznaka kao usnule figure
i prolaze u dugim redovima
kroz labirinte te minijature.

Nema komentara :

Objavi komentar