Kolumne

srijeda, 4. travnja 2018.

Lovro Katana | Književno i glazbeno narodno stvaralaštvo


a)    Određivanje distinktivnih obilježja  
  
Neprijeporno je da građa književnog narodnog stvaralaštva proizlazi iz naroda samog. Ipak, za oblikovanje te „sirove“ građe često je nužan netko „treći“. Taj „ treći“ obilazi područja gdje je ta književnost, najčešće usmena, niknula, a često je za ta područja specifična nepismenost. Dakle, taj „treći“ bilježi, u raznim verzijama, građu usmenog narodnog stvaralaštva, i oblikuje je. Pošto se tu često radi o osobi s određenim osjećajem za lijepo, ona u „sirovoj“ građi narodne usmene predaje prepoznaje estetski relevantna mjesta, koja bilježi na papir.
 
Ono već prethodno sadržajno „relevantno“, iskristalizirano u samome narodu, kao ono bitno što, kao najupečatljivije, pronoseći se s usta na usta, prenosi se s koljena na koljena, sada nailazi na drugo „relevantno“ u onome trećem, posredstvom kojega se,  prema određenim estetskim kriterijima, narodna usmena predaja usavršava u formi.

Zbog toga svega navedenog, često se narodno književno stvaralaštvo čini poetičnijim od onog glazbenog, koje se često čini nezgrapnim i oštrim za slušanje. Razlozi su sljedeći:
 
Glazba je nešto neposredno u samome sebi i među ljudima. Pošto se radi o čistoj formi, onaj „treći“ tu nužno bitno izmjenjuje svojom intervencijom glazbu samu, a preko toga i sve vezano uz nju, poput ugođaja, intonacije, dinamike, tempa, melodije…
  
Prvotna građa tako, teoretski gledano, nije više ta ista glazba, a rekreiranjem se dobije potpuno drugačiji estetski produkt. Zbog toga je narodna glazba ono prvotno, nedotjerano estetsko, što je, uostalom, čini onim što jest i po čemu je prepoznajemo. Glazba narodnog karaktera nastaje među društvom u nekoj narodnoj zajednici, međusobnim glazbenim sporazumijevanjem, koje eliminira poželjnost onog „trećeg“. Činjenica koja pridonosi svemu tome jest ta da se narodna glazba ne zapisuje.
  
Dakle, onaj „treći“, neophodan za širenje, bilježenje i oplemenjivanje usmene narodne književnosti, ovdje iščezava, i više od toga, postaje nepoželjan za prezentaciju i dojam izvornog narodnog melosa.

b)   Analiza narodnih glazbenih obilježja u klasičnoj glazbi
  
Bilo je razdoblja u povijesti glazbe koja su se zanimala za narodno stvaralaštvo, no tu se radilo često o rekreaciji.
 
Zato se čini kao da glazba izvjesnih skladatelja, za neupućene ili one koji ne sviraju ili ne poznaju teoriju glazbe, ne pokazuje nikakvih zajedničkih glazbenih obilježja u stilu ili tonu sa narodnom glazbom od koje je preuzela izvjesna obilježja.

Jer, zbilja, kakvih znatnijih spona pri iskustvu slušanja ima jedna Chopinova mazurka sa izvornom poljskom mazurkom? Prividno nikakvih.

Ako dublje proanaliziramo, možemo vidjeti da su u takvim slučajevima preuzeti ritam, uz izvjesne akorde, možda i akordijske progresije i, u neku ruku, ljestvice i obrasci melodija.
   
Ipak, to je sve ono sekundarno glazbeno što glazbu ne čini glazbom onim što ona u svojoj suštini jest.
  
Akordi i ljestvice nisu po sebi glazba, već osnovni glazbeni konstruktivni elementi od kojih se glazba gradi. Tu nastupa glazbenik koji svojom vještinom i skladateljskim umijećem kreira skladbu svojim zahvatom u te glazbene konstruktivne elemente.
  
Ton i osjećajnost mogu biti tek uvjetno preuzeti, kao što je slučaj sa Chopinom, koji je tu, u melodijskom i tonskom smislu, možda mali izuzetak, pošto je on na vrlo osobni i originalni način uspio sintetizirati narodni duh sa klasicističkom podlogom staloženosti i strukturne čvrstoće, što je dalo kao rezultat djela evokativnih glazbenih reminiscencija na osobne utiske o narodnom stvaralaštvu.
   
Na kraju, možemo reći da je skladatelj tu onaj čije je djelo njegovo vlastito, originalno djelo sa svim preuzetim vanjskim značajkama.

c)    Komparacija svojstva narodne glazbe i narodnog u klasičnoj glazbi na konkretnom primjeru
  
Video dolje bavi se iscrpnim pokušajem komparacije određenih Chopinovih mazurki sa poljskim narodnim mazurkama.
  
Bez obzira na tu komparaciju, koja je u biti tek pokušaj neke slušateljske raščlambe i koja afirmira nešto drugačije stavove od mojih, mogu reći da će pažljiviji slušatelj moći potvrditi ono što sam naveo gore.




Nema komentara :

Objavi komentar