Kolumne

srijeda, 13. prosinca 2017.

Lovro Katana | Šutnje bolesnika


Šute nalik titanima
osuđenim na vječne muke
i u svojoj šutnji motre kraj prozora
mijene godišnjih doba,
skelet ptica podno nogu breza,
cijuk tramvaja s licima ljudi iza okna.

Poput upaljenih oči
vrebaju na njih
svjetla strojeva kada je najgore,
a sjene sa pustih zidova soba
zarobe ih kada legnu u krevet.

U njihovoj muci nema tuđeg zagrljaja
ni tople ruke žene.

Dobro shvaćaju: Opasno je danas
čuditi se i pričati o tome.
Opasno je danas biti samosvojna rasta.
To je suviše nepoželjno svojstvo.

Motre: Jesen je.
Kuju se ljesovi.
Sprema se zimnica.
Svatko treba biti pripravan na najgore.

Nevino i čisto odveć danas strada
i djetetu se često našminkaju obrazi da
drugima bude ugodnije smijati se
u društvu pelivana i klaunova.

Nema komentara :

Objavi komentar