Kolumne

srijeda, 20. rujna 2017.

Lovro Katana | Odisejevo pismo Penelopi


                                       Dorotei


Kakve daljine dijele nas, voljena?
Kolika trpka mora mi je proći
do vremena kad kraj doma žuđena
svoje ću breme skinuti moći?

Ljubavlju lica opijen, blažena,
pjevam ti pjesmu iz dubina noći,
s vjerom u bolja, sretnija vremena,
kad lutanja svom cilju će doći.

Sjediš li možda kraj morskoga žala
i promatraš za daljinom obzora?
Naviru li ti suze na oči?

Zastava mog još stijega nije pala:
pišem ti pismo u sjenama bora,
i ja jak sam u svojoj samoći.

Nema komentara :

Objavi komentar