Kolumne

petak, 11. kolovoza 2017.

Lovro Katana | Rastrganost




















Prianjao sam uz svijet
kao što moruzgva prianja uz stijenu.

I on prianjao je uz mene.

Grlio sam ga
kao što grlio svaku sam njenu oblinu:
iz najtananijih žila svojih prianjaljki.

I on grlio je mene.

Sunce pozdravljalo moje je rumenilo
osmješkom bliskosti.

Blagim, namreškanim valovima plavljen
sudbine,
prepuštao sam se zapusima vjetra
i pjeni.

O, uznemirenosti li
kojom iznenada zadrhta površina
srsima iz dubina!

O, oluje li što dođe
usred vedra dana
i pomrači moje sunce!

Valovi,
što uznio ih
silan je vihor,

otrgnuli su me
i razbili o stijenu.

Sad u fragmentima

plutam pučinom

i sabirem svoje dijelove;

preplavljen bjesnilom i nemirom
rastrganosti.

Nema komentara :

Objavi komentar