Kolumne

četvrtak, 20. srpnja 2017.

Lovro Katana | Kljaste vrbe




Vaše krošnje
igrale bi se, sjećamo se,
ustreptale,
u slapu sunca.

I ispod njih
bi često sjela
i sanjarila djeca.

Ipak, jednoga dana,
oskvrnjene,
(od izopačenoga svijeta,
dolje),
nestale su vaše lisnate strehe.

I mi izgubili smo
prisnog utočišta.

Tad protest je odjeknuo gradom
jer nepravda je bila učinjena
svima koji bili su djeca.

Protest je odjeknuo
da ne obore
i zadnju granu krošnje
kao zadnju nadu,
gdje nekada sanjali smo,
sanjali sne ljubavne.

Vezali smo se
uz debla
kako pokazali bi
da neke veze i odnosi
nisu slučajni.

A vi, sjajne u vjeri,  
premda osakaćene
i bezlisne,
još uvijek stremile ste,
iz dubina korijena,
u visine, k nebu.

Stremile ste;
ostale ste - bitno.

Zbog toga zavoljeli smo vas
još jače, mi, buntovnici,
kojima udobnost nije bitna,
te dolazili smo pod vaše grane
gdje nekad stajala je kruna,
a ostale nabrekle su rane.

S vama bili smo do kraja.
Jer odveć nam je bilo stalo
do naše strehe gdje smo nekad sanjali
i do djece koja će tamo još sanjati,
sanjati sne ljubavne.

Jer da ostali nismo,
bila to bi izdaja.
Srušila bi banditska vas graja.

Nema komentara :

Objavi komentar