Kolumne

utorak, 7. ožujka 2017.

Nataša Periša | Ne tuguj dušo


Ne tuguj draga što moram poći,
more me zove u skute svoje,
svu ljubav svoju ostavljam tebi,
da štiti te i hrani, dok ja ne dođem.

Ne tuguj mila, pripadam tebi,
na ovoj obali srce mi osta,
sve luke svijeta kojima prođem,
ne mogu zamijeniti sjaj tvoga oka.

Ne tuguj srećo, uspori sate,
neka se srce napuni tvog bića,
kad moje tijelo odnesu vali,
duša će ostati kraj tvoga ognjišta.

Ne tuguj dušo, zagrli me jako,
veži me nitima, jačim od sidra,
kad modra pučina prigrli me sebi,
uvijek ću osjećati samo tvoj stisak.

Nema komentara :

Objavi komentar