Kolumne

utorak, 14. ožujka 2017.

Natalija Tuškan | Učitelj


Vremena se mijenjaju i svako vrijeme nešto donosi sa sobom, a nešto odnosi. Ne možemo promijeniti ono što je bio jučer i ne znamo što će biti sutra. Ono što imamo je trenutak u kojem živimo, dišemo, mislimo. Trenutak u kojem možemo stvarati, trenutak u kojem možemo mijenjati i utjecati na sutra, na položaj u kojem smo ili ćemo biti. Ima li smisla gledati unatrag? Ima, ali samo onda kad želimo mijenjati sadašnjost i učiniti budućnost boljom. Povijest je tu da nas uči kako ne bismo ponavljamo iste pogreške. Od davnih davnina, čovjek ima potrebu učiti i unaprjeđivati svoje znanje. U početku je bio samouk, ali imao je potrebu da ono što zna prenese na druge, na svoje potomke. Učiti ih. Instinkt je bio taj koji ga je vodio, da mijenja ljude oko sebe, da podijeli saznanja i učini život lakšim.

Kroz povijest, učitelji su bili ljudi koje se najviše cijenilo. Imali su moć poučavanja, moć promijeniti tijek vremena svojim saznanjima. Danas, učitelj je samo čovjek. Čovjek od kojeg se puno traži, a malo mu se daje. Biti učitelj nije posao, biti učitelj je zvanje, poziv. Učiti je težak proces, ali gledati kako učenici uče neopisiv je osjećaj. Pomoći učeniku da razvije svoje potencijale, svoje mišljenje, da odraste u čovjeka koji će mijenjati, stvarati, kreirati, činiti svijet boljim mjestom. Zato je život bez učitelja nezamisliv. On je taj koji slova na papiru pretvara u nešto više, čini obrazovanje boljim. „Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet“ rečenica je koju je izrekla nobelovka Malala Yousafzai.

Možda jedan učitelj, ne može promijeniti svijet, ali može promijeniti svoje učenike. Kada se zatvore vrata učionice, ona postaje novi svijet, svijet u malom. Svijet u kojem je sve moguće, a učitelj je tu da vodi učenike kroz njihovu pustolovinu zvanu obrazovanje. Danas je teško biti učitelj, koliko god truda, vremena, ljubavi ulagao u posao koji radiš, to nikada neće biti dovoljno sudeći po mišljenju društva. Vrijeme je promijenio i društvo. Sad se učitelj ne bori samo za učenike da im bude dobro, već i za sebe i svoje postojanje. Učitelji su ti koji nose veliko breme vremena na svojim leđima, ali vrijeme ih nikad neće pregaziti koliko god se drugi trudili. Uvijek će postojati barem jedno dijete željno znanja kojem će biti dovoljna jedna olovka i knjiga te jedna osoba koja će ga naučiti čitati tu knjigu i pisati o toj knjizi. Samo jedna osoba, jedan učitelj. Učiteljev život je kao stablo masline. U početku i njemu samom treba puno truda, volje i brige drugih da bi osnažio i postao samostalan u svom procesu baš kao i maslini. No jednom kad ojača, maslina se može nositi s jakim vjetrom, olujom i kad svi pomisle da ništa od nje, ona će roditi masline.

Kako će godine prolaziti, ostat će tragovi oluja na njenim granama, ali će na tim granama i dalje rasti masline. Nitko ne zna i ne može biti najbolji od samog početka, kao ni maslina. Ali godinama, svi jačamo, vjerujemo, nadamo se, učimo, popravljamo se i postajemo iskusni u onome što radimo. Uvijek će biti oluja u učiteljevom poslu, naleta vjetra koji će ga pokušati srušiti, ali jedno stablo masline nikad nije samo, tu je cijeli maslinik koji ima čvrsto korijenje koje jedan vjetar ne može srušiti. Vremena se mijenjaju i to nije pretpostavka to je činjenica, ali činjenica je i da rad jednog učitelja ostaje u generacijama koje dolaze. Činjenica je da kroz živote većine ljudi, žive i učitelji jer upravo njihovom voljom, trudom, brigom, požrtvovnošću ti ljudi danas pišu, čitaju, znaju računati, na što društvo često zaboravi.

Nema komentara :

Objavi komentar