Neda Dukarić Kostelac | Vode u nama

Tečeš kroz mene bujicom iznenađenja
k'oplaninske vode u rano proljeće,
glasnik si ptica selica na povratku s juga
koje pjesmu novog početka nose.

Razlijevaš se mojim dolinama
žednim tebe svakog novog jutra,
u meandrima otvorenog srca
nereide pletu mrežu nitima sna.

Živi vrutak otkapaš u meni
kapi postanka žudnjom skupljaš
za neke buduće tople kiše
da natope sjeme nevidljivih cvjetova.

I ispireš tuge nekih davnih dana
dok te nisam znala,
svetom vodom svih naših uviranja
natapaš svemire u nama.