Nada Vučičić | Probudi se

sahrani nedjelju
kao i druge
prolaze dani

završile su i sanjane duge
više nije mjesec ono svjetlo
neba
što ti treba
proljeće je
smiri srce

pustio te je
kad njega je pustilo
toliko o ljubavi
tko li je
dane u čežnju obukao
snovima odjenuo
srce mučio

kad se probudiš
sve vidiš

prolaznost ruku
osušene oskoruše
lažno raspelo
na buvljaku.