Kolumne

subota, 28. svibnja 2016.

Nena Crnčević: Grade

Na tobom Grade
nadvili se sivo-modri oblaci,
rivom odjekuju moji koraci,
u tišini pred neveru,
kroz oblake munje deru
nebo iznad otoka u daljini,
puše južni vjetar silni,
kapi kiše osjećam na ruci,
valovi mora se razbijaju
o brodove u luci.

Koračam polako dok ljudi žure
sakrit se od nevere šta priti,
gledam tebe Grade i razmišljam
kakav si bio i kakav ćeš biti,
zvona Svetog Duje će zvoniti,
i kad ostanu samo ruševine
nekadašnjeg grada,
pod nogama nebodera
što se dižu u visine,
kradu mi te Grade,
kradu tvoj smisao i lipotu,
sve uspomene sakupljene u životu.
E moj Grade,
Da se bar može zaustavit vrime,
kad su dica skakala u more sa Tomića stine,
kad Varoš okupana suncem
zasvitli podno Marjana,
pa se čuju ćakule starih iz dvora,
sad kad prođem kroz Varoš
čujem samo tuđe jezike,
od našeg čovika ni govora.
Lip si moj Grade,
nedaj da ti novo
vrime dušu ukrade,
za mene nikad nećeš izgubit
svoju čar kad s prove gledam
rivu pod svjetlima dok
brod ulazi u luku,
tad krenu žmarci od ruku
kroz cilo tilo od lipote,
ma koliko te gazili
uvik ću bit tvoje dite,
voljeni grade, moj Splite.



1 komentar :

Ljubica Katic kaže...

Nikad Split neće izgubiti dušu!Ma koliko ga gazili!Volim Split i ako nijesam rodjena Splićanka!Volim Splićane!!

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.